tekst i foto: Sonja Breljak... foto album
Berlin/ Završila je školska godina, kako u redovitim, njemačkim školama tako i Hrvatskoj nastavi Berlin koju za djecu koja govore i uče govoriti hrvatski organizira Ministarstvo obrazovanja i znanosti RH u suradnji s njemačkom državom.
U Berlinu se Hrvatska nastava izvodi na više mjesta, u više raznih školskih ustanova. A izvode je trenutno, za oko 180 mališana, koordinatorica Gordana Kešina i dvije učiteljice, Ela Tončić i Sandra Špoljarić.
Već tradicionalno, za kraj školske godine, Hrvatska nastava priprema priredbu u kojoj djeca plešu, pjevaju, glume. Ovogodišnja takva priredba održana je u nedjelju u 13 sati u dvorani Hrvatske katoličke misije Berlin. Priredbi je nazočio i veleposlanik RH u Njemačkoj, dr Grlić Radman.
Priredbu su vodili, brat i sestra, Marina i Mate Vukadin. Na početku su se zahvalili onima koji već godinama podržavaju rad hrvatske nastave – svim roditeljima, Hrvatskoj katoličkoj misiji i Veleposlanstvu Republike Hrvatske.
Veleposlanik RH, dr Gordan Grlić Radman obratio se djeci, rodieljima i učiteljima, prenoseći im i pozdrave Hrvata koji žive u Mađarskoj.
–Razmišljao sam o tome kako vi ovdje učite svoj hrvatski jezik. Korijen, stablo i krošnja, koje je spominjao fra Edi u propovijedi nedjeljne mise, sva tri su važna ddijela a najvažniji je korijen. Što će država ako nema naroda? Naš jezik je stari jezik. I lijepo ga je čuti i govoriti. On nije jednostavan, treba se tuditi, puno toga je i zaboravljeno. Jezik je prije bio puno pjevniji. Primjer, umjesto. Koliko je sati, prije se govorilo: Koja su doba? Narod je nekad govorio po dobu, po crkvenim zvonu. 7. 1879 je knez Branimir bio vrlo hrabar, on je ustanovio hrvatsku državu. Papa Ivan VIII dao mu je povelju kojom mu priznaje vrhovništvo nad hrvatskom državom. A papa je tad bio ono što je danas UN. Volio bih da nsa ima svugdje ali ipak navišee u Hrvatskoj. To što i imamo državu nama je samorazumljivo. Naučili smo trpjeti ali ne dovijeka. Sad kad možemo u EU govoriti hrvatskim jezikom, to je velika stvar. Govorimo njemački ali govorimo i hrvatski. Imamo kulturnu baštinu s kojom se može malo koji narod pohvaliti, rekao je između ostalog veleposlanik Gordan Grlić Radman. Potom je uručio i bukete svijeća učiteljicama, posebno Gordani Kešina i Eli Tončić kojima završava mandat i odlaze iz Berlina.
-Došli smo do trenutka kada vam želimo reći da se priopremite za let u daleki dječji svijet. Ugodno se smjestite, pripremite osmijeh i dlanove jer pred vas dolaze učenici koji će vam reći da njihova mašta može svašta, rekao je voditelj Mate Vukadin. A onda su se nizale točka za točkom. Pjevali su, plesali, recitirali: Leona, Maja i Lucija, Marta, Toni, Ivano, Niko, Mila, Ivano i Nikola, Anna Maria, Leon Josip, Stipe i Ivano Duje, Ana, Laura i Ana, zatim: Noa, Robert, Luka, Rebeka, Eva, Mijo i Mateo, Marijela i Ante, Lana, Karmela i Ante, Barbara, Gabrijela i David, Luka i Ivan, Fabian, Marta i Ilijana, Lena i Lana, Mia i Maja, Nikola, Luise, Julia i Luis, Doris, Andrea i Paula i na koncu Dea, Dino i Nathalie koji su zapjevali poznate pjesme “Kad bi svoi ljudi na svijetu” i na kraju i “Vjeruj u ljubav”.
Potom se prešlo i na podjelu učeničkih knjižica kao i pohvala i časopisa “Zvončić”. Roditelji su također predali cvijeće učiteljicama koje odlaze te im poželjeli svako dobro u budućem životu i radu.