Adolf Polegubić
dok polagan hodam ulicama
ovoga grada
pazim da ne ozlijedim travku i
mrava
jer ovo je mjesto sveto
dok u mislima prebirem krv i suze
mučenika
on mi postaje bliži
volim te, grade na Dunavu,
i Tvoje osakaćene ulice
u sjeni vodotornja
volim te
u tvojim mrtvima na Ovčari
u pjesmi ratnika
koji su te branili
volim te
u liku golubice s Vučedola
u slobodi
i pjesmi mladosti