prilog: Hrvatska matica iseljenika
Cijenjene Hrvatice i Hrvati, dragi građani Hrvatske u domovini i svijetu!
Čestitam vam Dan državnosti Republike Hrvatske, koja je rođena prije točno trideset godina.
Dan državnosti obilježava se u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora, 30. svibnja 1990. godine.
Prvi demokratski izbori, kojima je slijedio referendum o neovisnosti na kojem se više od devedeset posto građana SRH izjasnilo za samostalnost Hrvatske, te konstituiranje višestranačkoga Sabora kada je naša zemlja Republika Hrvatska simbolički raskinula s komunizmom, predstavljaju prvi korak u povratku hrvatskih građana i njihove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji, a u čijim se blagodatima Lijepa Naša uspješno razvija već sedam godina te tridesetu obljetnicu svoje državnosti slavi kao predsjedateljica Vijeća Europske unije.
Taj zadivljujući životni hod mlade demokracije Republike Hrvatske, od utemeljenja do punopravnog članstva u euro-atlantskim integracijama, praktički je u jednom naraštaju dosegnuo tisućljetni san svojih predaka iz domovine i iseljeništva – u čije su slobodne temelje utkani životi mnogobrojnih hrvatskih branitelja iz domovine i iseljeništva u oslobodilačkome Domovinskom ratu, kojima dugujemo neizmjernu zahvalnost i poštovanje.
Sretan i radostan Dan državnosti Republike Hrvatske
želi vam
ravnatelj Hrvatske matice iseljenika,
Mijo Marić, prof.
U Zagreb, 30. svibnja 2020.
***
Svečani koncert HNK-a Zagreb u povodu Dana državnosti
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu održava u subotu, 30. svibnja, svečani koncert u povodu Dana državnosti, u kojemu ispred zgrade kazališta na Trgu Republike Hrvatske nastupaju solisti i članovi Drame, Opere i Baleta središnjeg nacionalnog teatra.
Uz orkestar i zbor Opere HNK-a u Zagrebu, kojim ravna maestro Nikša Bareza, nastupaju operni solisti Lana Kos, Tomislav Mužek i Ljubomir Puškarić. Na programu su djela Vatroslava Lisinskoga, Ivana pl. Zajca, Ive Tijardovića, Davora Bobića i Alfija Kabilja.
Ulomke pjesama Jurja Barakovića, Vladimira Nazora, Tina Ujevića, Joška Božanića, Vesne Parun, Miroslava Krleže, Arsena Dedića i Antuna Gustava Matoša – govore dramski glumci zagrebačkoga HNK-a Alma Prica, Olga Pakalović, Goran Grgić, Siniša Popović, Dragan Despot, Iva Mihalić, Filip Vidović i Milan Pleština.
U programu svečanog koncerta kojim se obilježava Dan državnosti, 30. svibnja, sudjeluju i baletni solisti zagrebačkoga HNK-a, izvodeći ulomak iz baletne predstave u nastajanju “Ponos i predrasude” u koreografiji Lea Mujića. Nastupaju solisti Natalia Kosovac, Iva Vitić Gameiro, Guilherme Gameiro Alves, Balint Rauscher i Andrea Schifano.
U koreografiji Leonarda Jakovine izvodi se i baletni solo “Osam komada za četiri timpana” (VIII. Marš ) na glazbu Elliotta Cartera, koji će izvesti timpanist Marko Mihajlović i baletni solist Takuya Sumitomo.
Kroz program vodi glumica Jadranka Đokić, a prvu veliku svečanost HNK-a Zagreb nakon pauze u radu zbog koronavirusa i potresa u našem glavnom gradu izravno možete pratiti s nama svima na Prvom programu HRT-a. Program počinje u 20 sati po srednjoeuropskome vremenu.
Izvor: Hina/HMI
***
Dan hrvatske državnosti – 30. svibnja
Hrvatski građani s ponosom se sjećaju konstituiranja prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine. Izabrani zastupnici tada su na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, kojem su nazočili i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske te predstavnici vjerskih zajednica, izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić, a za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske Franjo Tuđman koji je u svom prvom govoru pred novoizabranim zastupnicima naglasio kako konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.
Prvih jedanaest godina suvremene neovisne Republike Hrvatske Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja, zaživjevši u domovini i inozemstvu među hrvatskim iseljeništvom kao proslava vjekovne težnje raseljenog naroda za svojom domovinom na temeljima demokratskog izbora građana neovisne države i ideje o pomirbi svih Hrvata.
No, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, političko raspoloženje u Lijepoj Našoj u dijelu lijevo-liberalnog političkog spektra, koji tih godina pobjeđuje na izborima, zagovara u javnom životu tzv. „detuđmanizaciju“. Tako se od donošenja Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 2001. godine sve do 2020. taj dan obilježavao kao Dan Hrvatskoga sabora.
Svjedočimo, međutim, kako su brojni iseljenici, ali i građani u RH, zbog te promjene lijevo-liberalne koalicije bili vrlo tužni, smatrajući da se činom promjene tako važnog datuma kojega je odredio tim prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana želi umanjiti značaj rođenja mlade države te nastaviti stereotipe bivše jugoslavenske politike spram Hrvata i hrvatstva koji su počivali na raznim diskontinuitetima u odnarođivanju hrvatstva u korist unitarističkih težnji jugonostalgičara.
Donošenjem novoga Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u studenome 2019., a koji se primjenjuje od 1. siječnja 2020., 30. svibnja ponovno se, kao i prvih jedanaest godina novoutemeljene države, obilježava kao Dan državnosti Republike Hrvatske. Dan državnosti u sebi obuhvaća sve elemente hrvatske državnosti, pa tako i državnost suvremene Hrvatske, na datum 30. svibnja kada je te povijesne 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor i kada je Hrvatska simbolički raskinula s komunizmom.
Sretan vam Dan državnosti!
CRTICA IZ POVIJESTI – HRVATSKA 1990.
Tekst: dr. Ante Nazor
Pad Berlinskoga zida u studenom 1989. simbolično je označio početak novog razdoblja europske povijesti, ili razvoja demokracije i višestranačja u većini komunističkih država srednje i jugoistočne Europe pa tako i u SFR Jugoslaviji, u čijoj je federaciji među 6 republika bila i Hrvatska. Hrvatska 1990. obilježena je uvođenjem višestranačja, te oružanom pobunom dijela Srba, i donošenjem novog Ustava Republike Hrvatske.
Otvorena onodobna podjela Saveza komunista Jugoslavije, uz Jugoslavensku narodnu armiju najvažniji kohezivni čimbenik druge Jugoslavije, bili su jasni znakovi da je proces raspada te države već počeo i da se demokratizacija društva u Sloveniji i Hrvatskoj ne može zaustaviti. U Hrvatskoj (tada Socijalističkoj Republici Hrvatskoj) je liberalno reformska struja u komunističkom vodstvu upravo početkom 1990. provela izmjene u zakonu potrebne za legalizaciju novih političkih stranaka i održavanje neposrednih, tajnih, višestranačkih izbora u travnju i početkom svibnja 1990. godine. Uvjerljivi pobjednik izbora bila je Hrvatska demokratska zajednica, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Na izborne rezultate u Hrvatskoj, u dogovoru sa srbijanskim dužnosnicima, vojne vlasti SFRJ odmah su reagirale oduzimanjem gotovo cjelokupnog naoružanja hrvatske Teritorijalne obrane, prije nego li je održana konstitutivna sjednica novoizabranoga hrvatskog Sabora. Razoružavši Hrvatsku, JNA je osigurala nadmoć u slučaju oružanoga raspleta sve očitije političke krize u Jugoslaviji. Unatoč takvoj prijetnji, 30. svibnja 1990. održana je konstituirajuća sjednica novog, višestranačkog Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, na kojoj je, u skladu s izbornim rezultatima, dr. Franjo Tuđman postao prvi predsjednik suvremene, demokratske Hrvatske, a HDZ preuzeo vlast i postao vodeća stranka u državi. Istodobno je dr. sc. Žarko Domljan izabran za predsjednika Sabora SRH, a gospodin Stjepan Mesić za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora SRH (zapravo, predsjednika Vlade SRH). Dakako, zasluge za demokratizaciju društva te mirnu i civiliziranu primopredaju vlasti pripadaju i dotadašnjem republičkom i partijskom (komunističkom) vodstvu. Spomenutu konstituirajuću sjednicu bojkotirala je Srpska demokratska stranka (SDS), koja je inscenirani napad na jednog njezina člana u Benkovcu iskoristila kao razlog za suspenziju odnosa s Hrvatskim saborom.
Odmah nakon toga, u lipnju 1990., počeo je proces protuustavnog djelovanja i prekrajanja teritorijalno -administrativnog ustroja SR Hrvatske, koji su radi promjene granica i pripajanja većeg dijela hrvatskog teritorija Srbiji pokrenuli pobunjeni Srbi u Hrvatskoj. Tako je Skupština općine Knin 27. lipnja 1990. donijela Odluku o osnivanju i konstituiranju Zajednice općina Sjeverne Dalmacije i Like…, koje su (…), 19. prosinca 1991. objedinjene u tzv. Republiku Srpsku Krajinu, za koju je istoga dana proglašen i “Ustav RSK”.
U takvim okolnostima su 25. srpnja 1990. podneseni amandmani na Ustav SRH, kojima je iz naziva države uklonjen pridjev „socijalistička“, a utvrđeni su novi („povijesni“) hrvatski grb i zastava. Istoga dana je na mitingu Srba u mjestu Srbu u Hrvatskoj osnovano Srpsko nacionalno vijeće i donesena Deklaracija o suverenosti i autonomiji Srba u Hrvatskoj. Zbog sve češćeg ugrožavanja javnog reda i mira te nepoštivanja Ustava u dijelovima Hrvatske gdje je srpsko pučanstvo bilo u većini, hrvatsko vodstvo imalo je razloga za zabrinutost.
Pojava naoružanih građana srpske narodnosti početkom kolovoza u Dalmaciji i Lici, tzv. Balvan revolucija 17. kolovoza 1990. početak je oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane vlasti, kojoj je cilj bio pripojiti hrvatski teritorij Srbiji. (…) U takvim okolnostima Sabor RH je 22. prosinca 1990. proglasio novi Ustav, kojim je Republika Hrvatska određena kao jedinstvena i nedjeljiva, demokratska i socijalna država. Njegovim odredbama promiču se ljudska prava i slobode, to jest ravnopravnost svih građana pred zakonom, te višestranačka demokracija, tržišno gospodarstvo i pravo privatnoga vlasništva.