piše: Slavica Jurčić
Početkom ove školske godine svako dijete osjeća veliku promjenu.
Djeca s poteškoćama osjećaju poseban pritisak. Oni nisu poput ostalih, oni trebaju posebnu pažnju i prilagodbu.
Na žalost, sve mi se čini da to ide više na štetu, nego u korist djece.
Na koji način mi roditelji možemo spriječiti da se greške događaju, kako zaštititi djecu od nereguliranog sustava?
Kao prvo, pomoći nam mogu stručnjaci koji nam mogu napisati nalaz. Tada škola takav nalaz proslijeđuje županiji, ili gradu a pročelnik za školstvo treba razmotriti što je u interesu djeteta.
Mišljenje treba dati i školska medicina, logoped, neurolog, psihijatar, defektolog. Svi znamo da se svaki pregled čeka par mjeseci, vrijeme nam prolazi.
Skupljanje papira ponekad traje od 6 mjeseci do godine dana.
Tada, se treba sastati povjerenstvo koje treba odlučiti kome se dodjeljuje pravo na asistenciju, individualizirani pristup. Vrijeme nam teče, školska godina prolazi.
Mišljenje je da neka djeca radi koncentracije ne mogu upisati redovito školovanje, njih se upisuje u redovnu školu. Takva djeca u malim skupinama budu s djecom koja također ne znaju komunicirati, jedni od drugih upijaju sve i dobro ili loše.
Odvojeni od svojih ” normalnih vršnjaka” oni ostaju na nižoj razini društva, osim škole i obitelji nemaju ništa.
Kako mi možemo promijeniti život djece, da društvo njima bude prijatelj, da im pomogne da, savladaju predrasude? Mi moramo ustrajati da se djeca u školi osjećaju sigurno.
Potrebna komunikacija između škole, djeteta, roditelja i stručnjaka ne smije zapinjati, tako samo šteti djetetovoj psihi.
Moje je osobno mišljenje da se treba raditi i na kvaliteti življenja djece s poteškoćama. Roditelji koji imaju takvo dijete nose teret, obveze se povećavaju, djeca rastu, mi starimo.
Naša savjest nam ne dozvoljava da šutimo, mi želimo da naša djeca imaju ljepši život, da ih se cijeni, prihvaća, i razumije.
Hoćemo li uspjeti?
Mislim da hoćemo, samo se trebamo povezati i tražiti više za našu djecu.