tekst i foto: Alfred Matijašević
Vrijeme događaja – vrijeme korone, vrijeme zabrane kretanja, vrijeme maski, vrijeme ni zimsko ni jesenjsko, vrijeme kišnoga Božića, vrijeme posljednjih trzaja godine 2020-te – i te kakvih trzaja! Ne ponovilo se!
Suncem okupano podneblje petrinjsko-sisačko, kao da je u porođajnim trudovima – zatreslo se tlo.
U trenu opustošena naselja i gradovi – katastrofa na djelu, povrijeđeni i mrtvi pod ruševinama domova i crkava. Stravične slike i još gora atmosfera u vrijeme objeda. Da, ta priroda strave i užasa …
I onda, nekih pola sata poslije razornog potresa, toga 29. prosinca, ugledah iznenađen, još pod dojmom podrhtavanja tla – jedan leptir, admiral, proletje pored mene i sjedne pored jedne kućice sa hranom za ptice. Odoh u kuću i donesoh komadić klementine i ponudih mu, što bijaše i prihvaćeno.
Je li potres i njega izbacio iz skloništa ili ga je neuobičajena toplina ( 13° C ) izmamila napolje?
Nakon skoro sat vremena na “pojilu” odmorio je na suncu i nestao prema svojemu skloništu. Vratio se ponovo prvoga dana nove godine, a druga dva admirala su se pojavila 5. siječnja.
Nešto nestvarno ali ipak istinito; kad se radi o godišnjem dobu, u kojem skoro svi leptiri ne prežive zimu.
..
