Igor Divković
U njedrima prošlosti,
na tronu povijesti,
sjedio nije,
zvali ga
Niks.
Nije nazočio.
Nije se upriličio.
Nije bio lik u
Prohujalo s vihorom.
Nema ga.
Ne zrcali se
u zjeni zdenca.
Nije bio
vino,
izmakli gral.
(Ne)će se naći
sutra,
ah sutra,
ah, ah, prekosutra.
(Ne)će se utjelovjeti,
uduhovjeti,
udušiti u tmuši.
Kojigod,
kakavgod,
kojikud,
vakat
bio,
(ne)bio,
(sne)bio,
(lju)bio,
(u)bio,
a,
ali,
nego,
već.
Citra je njegova
tananijeh struna.
Riječ njegova
jeka planina.
Pjevuši svemir(ni)
prezentu
pomoćnog glagola
biti,
budućem kronosu,
kronosu od davnina.