Naši umjetnici iz Iserlohna, Ankica i Ante Karačić, provede odmor u rodnom Iloku
tekst i foto: Ante Karačić
Na izmaku je peti tjedan godišnjeg odmora u Iloku. Ni malo ni puno. Taman toliko koliko čovjeku treba da se odmori od života u Ruhr Gebiet – jednoj od najvećih industrijskih regija u zapadnoj Europi.
Bilo je svega “i za dušu i za tilo”.
Kao i obično, prvi tjedan je prošao u meditaciji, punjenju baterija. Šetnja starim, već zapuštenim puteljcima prema Dunavu kao i sada asfaltiranim vinskim cestama prema Radošu, Vukovu i Principovcu.
Drugi tjedan smo na desetak dana skoknuli do Poreča a jedan dankatamaranom i do Venecije.
Nakon povratka je sve bilo radno. Sređivanje vrta, voćnjaka i kuće. U slobodno vrijeme nismo zaboravili i na umjetnost. Ankica je pregledavajući svoje stare umjetničke knjige zapela na starom Egiptu.
Krenula je s jednom crnobijelom serijom portreta starih Egipćanki.
Ja sam kao i obično izradio desetak drvenih objekata i skluptura od godinama prikupljenog materijala kojeg imam u podrumu kuće. Gotovo svi ugrađeni djelovi imaju autobiografski karakter.
Naročito ove dvije šnite koje predstavljaju osmicu. Šnite su od kestena koji je godinama rastao pored naše kuće. Prije nekoliko godina ga je oluja slomila pa sam motorkom odsjekao dvije šnite.
