Makovi kod Trilja 2022.
tekst i foto: Nikša Smoje
Rodija sam se daleke 1953. godine u vrime kada makovi cvitaju, kraj miseca svibnja, olitiga maja. Nakon toliko godina svaki put kad vidim rascvitani mak misli mi se vrate na moj 12. rođendan. Godina je 1965., stanovali smo na sedmi kat u plavi neboder na Glavičinama, taman uz prugu od ferate.
Toga dana skupila se familija… uz standardnu spizicu, mater je vjerojatno napravila i paradižet. Zadnji je na fešticu prispija barba Branko Bonacin, muž od materine sestre Pine. Od nji’ove kuće iz ulice Radničko šetalište (danas Gundulićeva) najbliži put je vodija priko šina od ferate (tračnica od željeznice). Jasno da je barba Branko stiga tim putem. Ali makovi, ti divni proljetni crveni cvjetovi posebno vole rasti uz šine (tračnice), tako da je barba Branko usput nabra stručak divnih makova i donija mi ih na poklon.
Zavladalo je oduševljenje cile familije njegovom romantičnom prirodom i čistom praktičnosti, a ni meni nije bilo mrsko primit taj lipi poklon. Eto, i sada nakon toliko godina, čim vidim crveni mak sitim se dragoga barba Branka.
Leti to vrime, lete godine, a lete i ti miseci svibnji /majevi. Pruga u ferate je ukopana, makova po gradu Splitu je sve manje i manje, nađe se di koji, radujem se njima i misli mi lete na barba Branka. Ako se maknem iz grada, naletim na makove, uvik upucam koju fotografiju, objavim je u sklopu neke moje tematske izložbice, i to je uglavnom sve.
I to je sve do ove 2022. godine! Dakle, toga svibanjskoga / majskoga dana, te divne i sunčane nedilje datuma 2022. 05. 22. krenili mi i moj Sony ILCE 6000 sa planom da pronađemo izvor rijeke Rude. Put nas vodi priko Trilja. A lipo li je kad voziš auto, kad drugi vozi moraš ga moljakat da stane, uz stalno negodovanje suputnica.
A ovako, vozim ja polako, zvirkam naokolo i ugledam malo prije gradića Trilja nevjerojatno polje makova. Mrtav ladan dan desni žmigavac, skrenem sa ceste i sa vjernim Sony ILCE 6000 u akciju. Ante me prati, a suputnice ostanu kod auta. Deset minuta trči gore, trči dole, slikaj ovako, slikaj onako, ubacim Antu u kadar i gotovo. Moga bi ja ostat slikavat i par sati, ali one dvi, one čekaju za popit kavu u Trilju. Važnija im kava od makova. Stigli mi i do toga Trilja, popili kavu, ali to je već dio neke druge priče i foto izložbice…
Fotografije naprosto uživaju kad ih se vidi. Moje fotografije se ne mogu ukrast, sve one su slobodne poput ptica… ja ih pustim, a one lete di ih je volja i slete tamo di im se svidi, kod nekoga tko im malo pažnje posveti. Red bi bija i autora spomenit, a ne krest…
Kao i sa svim mojim fotografijama i ove slobodno možete&morate diliti svima – prijateljima, rodbini, poznanicima, zaljubljenicima u makove. Zar ima i takvih? Dakle, svima onima kojima možete ulipšat dan.
Ukoliko zaželite komercijalno koristit neke od mojih fotografija treba mi se javit, dogovorit i na taj način platit&dobit željenu fotografiju u punoj rezoluciji. Sve moje fotografije tiskam na platno, zainteresirani mogu pogledat na slijedeći link:
https://photos.app.goo.gl/2VMU9K8kbYfNJZzc9
A baš su divni ti makovi…
U Splitu, 2024 02 16
Svega lipoga,
Nikša
