tekst i foto: Antun Lukšić
U zemlji gdje političari bahate se, kao paunovi šareni,
Tu njihovi poltroni veselo igraju po notama njihovim,
Jer često je politika igra mazanja očiju,
A političari, oho, znaju kako glumiti svjetlucave junake.
Sjede oni u foteljama udobnim, punih trbuha i džepova,
Dok im namještenici po pisanju zakona bauljaju poput slijepih miševa,
Jer, vjerujte, kad političar zapjeva, svi moraju plesati,
Iako zna se, pjesma ta je često nesuvisla i iskvarena.
Uhljebi pak, ti su vjerni sljedbenici, uvijek uz svoga gospodara,
Iako im srce plače dok to rade, jer moraju častiti i ulizivati se,
Plaće su im veće, zarade im fina,
Al’ na kraju sve ode na gosta i čast, na molbu i prošnju.
Pa tako gledamo cirkus, gdje političari su klaunovi veseli,
A njihovi uhljebi, to su akrobati lojalni,
Nikad ne smiju reći: “Car je gol!”,
Jer bi odmah letjeli van, bez milosti i toplih ruku.
I dok se narod buni, viče, ljuti,
Politika se smije, kiti, pući,
Jer njima je svejedno, dok god su na vlasti,
Sve drugo su samo sitnice, nevažni detalji.
Tako u zemlji gdje političari bahate se,
Ljudi pate, muke trpe, a oni se bogate,
A poltroni i uhljebi, oni samo klimaju glavama,
Jer eto, to je cijena njihova za malo topline od svojih gazda.
…
U Sjajnoj Republici Ludeži, gdje političari caruju poput kraljeva na svom vlastitom karnevalu, događa se prava predstava koju nitko ne bi poželio propustiti. Ovo je zemlja gdje bahatost političara doseže vrhunce nebeske i gdje poltroni igraju uloge poput dobro obučenih klaunova, spremni na svaku zapovijed i mig.
U prvom činu, susrećemo se s Velikim vođom, političkim šarmerom čija riječ zvuči poput melodije koja mami miševe iz rupa svojih. Okružen svojim vjernim savjetnicima, on zapovijeda, a oni poput marioneta plešu po njegovim željama. Tu su i “Uhljebi”, skupina poslušnika s računicom u glavi, širom otvorenog čmara i osmijehom na licu, spremni žrtvovati svoj ponos za sitne mrvice s vođine gozbene trpeze.
U drugom činu, ulazimo u labirint političkih intriga, gdje se zakoni pišu poput šifriranih poruka, a istina se krije iza maske licemjerja. Poltroni, poput vještih akrobata, izvode svoje vratolomne trikove, dok uhljebi vješto manevriraju kroz labirinte birokracije, znajući da je njihova sreća ovisna o kapricima Velikog vođe.
U trećem činu, dolazi do kulminacije. Narod se buni, baca kamenje na pozornicu, vičući parole revolucije. Ali političari ostaju nepromijenjeni, smijući se poput bogova s Olimpa, dok poltroni i uhljebi vjerno stoje uz njih, čak i kad srce im plače od gorčine.
Na kraju, zastor pada, ali cirkus politike nikada ne završava. Jer u Sjajnoj Republici Ludosti, političari su uvijek spremni za novi čin, novu predstavu, dok poltroni i uhljebi čekaju u krilu moći, spremni na još jedan ples sa sudbinom.
U zaključku ove političke farse koja se odvija na pozornici Sjajne Republike Ludosti, osjeća se gorčina i nemoć. Dok političari nastavljaju svoj cirkus, a poltroni i uhljebi plešu njihov ples, narod ostaje zarobljen u vrtlogu laži i korupcije.
Budućnost koja čeka narod ne obećava mnogo svjetlosti na kraju tunela. Sve dok političari i dalje bahate se poput nesputanih tirana, a njihovi sljedbenici klimaju glavama i služe im bez pogovora, teško je očekivati bilo kakve pozitivne promjene. Možda će doći dan kada će se narod probuditi iz svoje letargije i odlučiti stati na kraj ovom cirkusu politike, ali to će zahtijevati hrabrost, jedinstvo i odlučnost.
U konačnici, sudbina Sjajne Republike Ludosti leži u rukama njenih građana. Hoće li se odlučiti za promjenu ili će nastaviti sjediti i gledati kako političari igraju svoje igre moći, ostaje tek pitanje čije će odgovore donijeti vrijeme i volja naroda.
