Dragan Gortan
Više se i ne sjećam da li to bi
u trećem ili četvrtom osnovne
znam samo da sam se za vrijeme velikog
odmora udaljio iz škole i to popodne proveo
razgovarajući s vojnikom koji je čuvao stražu
kraj obližnje vojarne
prošlo je tako nekoliko sati u kojima
nisam shvaćao da me traži razred,
brat, prijatelji, čitava škola
i kad sam navečer ”pronađen”
izašavši iz grmlja na glavnu cestu
i kao krivac sproveden u zbornicu
sve što pamtim riječi su učiteljice
”Srami se, gledala sam tvog oca
Onako velik čovjek… plače”
a ja još uvijek bježim… u pjesme
u njima i kroz njih plačem sam