K´O DA JE JUČER BILO

Igor Divković

Eno ga, puže,
po majci, zemlji,
mati ga, sa smiješkom,
gledi.
Bašče su procvale,
narasle trave,
zelene ševari,
šume, dubrave…

Za koji mjesec,
otac će kazati –
eno ga,
već i hoda!
Rosa  srebri,
sunce zlati,
grgolji voda.
njišu se vlati,

U prosincu
prosit će Helgu,
Joliku,
Kasandru iz Darde,
Magdu iz Sente…
Prvo puzanje,
majčino krilo,
k’o da je jučer bilo.

 

5 10 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments