Rad Marije Levačić, mlade apsolventice sociologije na FU Berlinu, doprinosi razumijevanju intraeuropskih migracija, naglašavajući važnost postmaterijalističkih motiva i promjenjivih identiteta dijaspore.
Berlin-Zagreb/ Diplomski rad Marije Levačić, naslovljen „Od gastarbajterskog fenomena do odljeva mozgova? Dinamika i značaj nove hrvatske dijaspore u Njemačkoj“, predstavljen na nedavnoj konferenciji „Globalne dijaspore i Europska unija – Hrvatska dijaspora u globalnoj perspektivi“ u Zagrebu, kruna je njezina obrazovanja na Institutu za sociologiju Freie Universität u Berlinu, a bavi se istraživanjem migracija visokoobrazovanih Hrvata u Njemačku nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine.
Rad se temelji na kvalitativnoj analizi kroz polustrukturirane intervjue s 15 visokoobrazovanih hrvatskih migranata koji žive u Njemačkoj najmanje tri godine, ispitujući ključne aspekte migracijskog procesa: odluke o migraciji, profesionalnu i društvenu integraciju, kvalitetu života te perspektive povratne migracije. Osim toga, rad se osvrće na širi kontekst podjela između središnjih i perifernih zemalja unutar EU-a.
Istraživanje i dubinski uvidi koje format polustrukturiranih intervjua pruža pokazuju da su migracije potaknute kombinacijom ekonomskih razlika, sistemskih problema u Hrvatskoj – poput korupcije, nepotizma i ograničenih profesionalnih mogućnosti – te postmaterijalističkih težnji, uključujući želju za profesionalnim razvojem, samoostvarenjem i kozmopolitskim načinom života.
Za razliku od gastarbajterskog razdoblja 1960-ih i 1970-ih, kada su migracije bile vođene prvenstveno ekonomskom nuždom i uključivale uglavnom niskoobrazovane radnike, nova migracijska dinamika obuhvaća mlađe, visokoobrazovane osobe (37,8 % migranata ima tercijarno obrazovanje) koje često migriraju s obiteljima. Ova promjena označava prijelaz na fenomen odljeva mozgova, koji Hrvatsku lišava ključnog ljudskog kapitala, dok Njemačka, kao središnja zemlja EU-a, ima koristi od priljeva kvalificirane radne snage.
Zaključci o integraciji u njemačko društvo variraju ovisno o društvenom kapitalu i kulturnoj bliskosti, pri čemu jezična kompetencija i postojeće mreže potpore igraju ključnu ulogu. Većina ispitanika bilježi profesionalni napredak i poboljšanu kvalitetu života, no emocionalni troškovi, poput odvojenosti od obitelji i prijatelja, ostaju značajni.
Perspektive povratne migracije razlikuju se: dio migranata razmatra povratak ako se poboljšaju uvjeti u Hrvatskoj, dok drugi preferiraju trajni ostanak u Njemačkoj zbog boljih životnih uvjeta. Prava EU-a smanjuju potrebu za njemačkim državljanstvom, dok se podjela na središnje i periferne zemalje očituje u stalnom odljevu talenata iz Hrvatske.
Rad Marije Levačić, mlade apsolventice sociologije na FU Berlinu, koja svoj profesionalni i životni put nastavlja u Republici Hrvatskoj, doprinosi razumijevanju intraeuropskih migracija, naglašavajući važnost postmaterijalističkih motiva i promjenjivih identiteta dijaspore.
Istraživanje predlaže politike za ublažavanje odljeva mozgova, uključujući reforme za suzbijanje korupcije, poboljšanje tržišta rada i poticanje cirkularne migracije, čime bi se uravnotežile koristi mobilnosti s potrebama ravnomjernog razvoja unutar EU-a.
Osim toga, rad naglašava humani aspekt odljeva mozgova, osvjetljavajući osobne žrtve i ambicije migranata, čime pruža dublji uvid u migracijske dinamike jugoistočne Europe. Od značaja je za razumijevanje politika poticanja povratka i useljavanja hrvatskog iseljeništva te predstavlja iskorak u promicanju vidljivosti i važnosti potreba hrvatskih zajednica u Njemačkoj, nudeći smjernice za buduća istraživanja i politike.