Komentar nakon čitanja knjige “Pisma Danici – Zapisi iz Berina”
piše: Draženka Konjevod
Poštovana Sonja Breljak,
upravo sam dovršila čitanje Vaše knjige.
Prije svega čestitke u nadi da je ovo samo prva u nizu ili jedna od.
Uronila sam, zahvaljujući vašim “Pismima Danici” između ostalog i u moje djetinjstvo, prošetala vlastitom mladošću i proživjela ponovno puno toga s Vašim crticama.
Odjednom sam se našla na Kaiserdammu, te davne ´92., s koferom prepunim uspomena, noseći očev stisak ruke, majčine suze… upitnike u očima moje braće čiju je mladost iznenadno zagrlila uniforma.
Vaša topla, iskrena ljudska priča je zapravo otisak duše sviju nas, čije sudbine su se na neki način isprepletale s vašom. Crtice su poput ogledala u kojem se naizmjenice, koliko se god mi sami ogledali, smjenjuju slike roditelja, braće, napuštenog doma, prijatelja i života koji ne čeka da se živi… slike Berlina ispruženih ruku spremnih na zagrljaj u kojem osjetimo dah i bilo velikoga grada.
Dirljive, tople ljudske priče… naši ljudi… težina života u tuđini… življenje i preživljavanje… razdijeljena srca… otrgnutost od rodne grude ali nadasve nit… nikad prekinuta nit do doma… nit do domovine…
Draga Sonja Breljak… pročitavši knjigu imala sam dojam da ste izložili ogromno slikarsko platno na kojemu posve jasno, zahvaljujući Vašem spretnom kistu, svatko od nas može pronaći dio svoje iseljeničke, odnosno gastarbajterske priče.
Što reći, nego HVALA… ne samo da ste pretočili u riječi vašu “izbjegličku” sudbinu nego ste znalački, dobronamjerno “zavirili” u duše svih naših ljudi u tuđini i stavili na papir otisak podijeljenih srca.
Srdačno Vas pozdravljam!