Igor Divković
Budi
na rodnoj
grudi,
pjevaše
svi moji preci –
.
Tu je orah
i jabuka
i stari dud,
tu su žita
i trave
i pamćenja
što ljubav
slave.
Na rodnoj se
grudi
čudi
tajni života,
dodiru sna
i brijegu
i do’cu
i rijeci,
raduj se
sjaju sunca,
žubori,
šumi,
teci…
Budi
na rodnoj
grudi,
u nju se korijeni,
iz nje rasti,
cvati,
zri.
Tu su sjene
predaka davnih,
njihove riječi bruje,
ta tiha jeka
pamtivjeka
u tvom se
glasu čuje.