Miljenka Koštro
Mogu li perom spojiti južna i sjeverna mora
podići mostove za ljude, vjetar i selice ptice
da mi u zagrljaj sleti neka koloritna metafora
što spaja svjetove razne bez prstića razmirice
.
Mogu li na tren zaviriti u patnje drugih ljudi
i dobre stare navike rimom primaći srcu bliže
umjesto zvona da onomatopeja me iz sna budi
dok želja na želju svakodnevno se u sjeni niže
U gustoj šikari malo je dodira sunca
da ujutro nisko raslinje osvijetli jače
društvance oblaka iznad krova bunca
na zamršenim stazama neke riječi zrače
Stihujući mogu li u ponor pasti
jer se ne htjedoh svima dopasti