Svatko ima svoj križ, ovaj na slici načinjen je u mislima na Bareta.
tekst i foto: Ante Karačić
Do sada sam uradio više stotina križeva koji se danas nalaze po svim kontinentima.
Jučer sam uradio možda jedan od najjednostavnijih. Bez boja, samo prirodne boje drveta. Dok sam ga radio mislio sam na Bareta.
Lik Isusa me je fizički malo podsjećao na njega.
I onda, čujem na radiju da je Bare umro.
Odmah mi u glavu dođu u razne misli, poput: Nije to baš slučajno ili nesvjesno. To je ipak nešto polusvjesno jer sam volio Baretove pjesme i često sam ih slušao.
Ne bih se dalje upuštao u ovu moju uporedbu ali svejedno, mora se reći da je Bare imao vrlo težak život. Stalno su ga pratile razne tragedije. Žena mu je umrla pored njega kada je sin imao samo godinu dana. Sina su odgojili baka i deda i on s njim nije imao nikakav kontakt. Bio je ponosan na njega. Sin mu je završio dva fakulteta.
Bare je bio vrlo talentiran u sportu-nogometu, posebno kao tekstopisac i pjevač. Teško se nosio sa popularnošću, životom, vjerojatno je i to da je prerano ostao bez supruge jako utjecalo na njega.
Svejedno, za sobom je ostavio veliki trag.
Nama koji smo ga poznavali teško pada ovaj njegov prerani odlazak. I u sebi se presabiramo, jesmo li bili korektni prema njemu. Ponekad smo ga i izbjegavali zbog njegovog načina života.
Svatko ima svoj križ, ovaj na slici načinjen je u mislima na Bareta.