Adolf Polegubić …iz knjige “Kolijevka od kamena”/objavljeno 06.04.2013.
ove večeri
prepusti se dodiru
vrisni od radosti
neka nas
miluju stabla
sunce zrakama
kroz maglu
budi moja srnica
zaodjeni se vjetrom
odvedi me
na potoke
u dubine šume
u daljinu
budi sav moj svijet
moja radost
budi dio mene
sva moja
Koljevka od kamena je IN
Jako lijepo opisano….priroda,čežja,nada,ljubav….Ma,to je to zašto živimo….Bol nas podsjeća da smo živi …a ljubav nam pokazuje i govori da živimo …Hvala!