tekst i foto: Alfred Matijašević
Stružec/Vodena stihija raste i nadalje prijeti – oko Siska se otvaraju nasipi ( da se spasi grad ), a s druge strane se žrtvuju poljoprivredne i šumske površine; a i više od toga.
Očito, nečiji nemar je doveo do toga, da je projektiranje i sanacija obrambenih objekata i nasipa maćehinski izvršeno, pa ni najskeptičniji u javnim službama nisu si mogli zamisliti ovakav scenario; a kad do katastrofe dođe, pokušava se krpati malo ovdje, malo ondje – samo toliko da se, opasnošću ugroženih i pogođenih građana, zamagle oči.
Država zgrće ogromna sredstva tzv. naknada za slivne vode, ali se za obranu od poplava – mnogo učinkovitoga, ne čini. Barem ne, ovdje u Moslavini.
Ako se već ima mogućnost ispustiti vodu u plavna područja, onda valja mjesta uz ta područja i odgovarajući zaštititi – poduzeti mjere onda kad su radovi izvedivi, a ne pokušati djelovati, onda kad je voda naišla. Mnoge obitelji su tijekom posljednjih tri-četiri godine, gorko iskusile, što znači isto toliko puta biti potopljen.
Zahvaljujući izuzetnim naporima DVD-a Stružec, kao i kolegama iz susjednih (neugroženih) mjesta; odolijeva se stihiji, koja napreduje polagano – još koja neprospavana noć i nadnaravna volja – pomoći u nevolji – krasi ove ljude, koji pored svojih normalnih radnih obaveza u tvrtkama – “slobodno” vrijeme žrtvuju na terenu, u bitci s vodenom nemani.
Nekoliko nenastanjenih i gospodarskih objekata je nažalost potopljeno, dok su stambeni objekti sačuvani od ugroze – barem za sada.
Čovjeku da srce proplače, kad vidi ovakove scene – a viđamo ih prečesto u našoj Domovini.
Srdačan pozdrav iz poplavljenoga Strušca
Istina je žalosno je gledati
Ovdje nedostaje uz ono hrvatsko..mrvica europskog razmišljanja..više u naprijed..mnogo prije nego što se dogodi poplava..većeg razmjera. Veliko je pitanje koliko u tome može pomoći politika a koliko civilne udruge i društva..Jer voda je voda..a lagano uđe u sve moguće rupe..i pore..pa se sa njom bore i mnogi stručnjaci uz svoje građane..u pojedinim europskim i svjetskim gradovima i selima. Ali samo gledati malo nam pomaže.
Žalosno je gledati kako kuće i plodne njive tonu pod vodom dok mali čovjek ostaje nemoćan. Novac odlazi u krivom smjeru, a ne za ono za što je namijenjen. Mladi i pametni ljudi sigurno će nešto promijeniti, ukoliko im to ovi drugi dozvole. Do tada možemo samo moliti Boga da svaki seljak i građanin ima snage boriti se protiv vodene stihije, sam sa svoje dvije ruke, žrtvujući sve, pa i svoje zdravlje i život.
Možda bi bar sada svatko razuman triebao shvatiti da VLAST ima sasvim drugu zadaću, a ne boriti se za obstanak hrvatskoga naroda i GOSPODARITI Hrvatskim dobrima.
VLAST zapišava krvavim lažima osvojene ministarske i druge mekoslone i dieli PLIEN izbora, tj. RAZPOLAŽE Hrvatskom.
Zlo tkoje to omogućava su stranke. Stranački ljigavi poslušnici jamče samovojlnu VLADAVINU svoga predsjednika i licemjerno mu iz koristoljublja pomažu OSTATI NA VLASTI.
Zato, na sliedećim izborima ne mojte više birati ovu tuđinsku stranku, nego drugu, dokazano izdajničku! Ližite stranačke oltare LAŽI i ZLA!
Ne birajte neovisne zastupnike u Sabor jer oni nisu stranačko ZLO!