Sergej Jesenjin
Nemoj likovati, nemoj se smijati,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
Pa i sama znaš, priznaj makar sebi,
niti tebe volim, niti dođoh k tebi.
Samo prođoh mimo …pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
1925.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
… i iako padaju pahulje
i sve je puno blagostanja
iako si siguran da napokon imaš ono što želiš
da su ti molitve uslišene od strane neke više N.N. sile
iako ipak osjećaš sigurnost doma i toplinu ognjišta
nemaš potrebu izaći van na zimu,
bez obzira na prekrasan bijeli pokrivač
i čudesne pahulje koje plešu po nebeskom svodu
Ideš naprijed… vuče te nepoznato…
Ono čudesno, ljudima neshvatljivo…
U nadi za bolje sutra
U vjeri da si našao ono zbog čega si lutao
da si upotpunio svoj život kako nisi ni zamišljao…
Slatko i previše opojno, uz glasove melodije Snova i savršenog
zvuka u očima, jedna prljava maštarija, u dodiru po oblinama tijela,
kao savršena simfonija pjeva sexualnosti,
pomalo drugačija od one namijenjene nama, ljubavnicima,
slatkogorki osjećaj u zabranjenom svjetu vođenja ljubavi,
Nezamisliva misterija onog neponovljivog osjećaja,
da si mi sada u mislima, i sviđa mi se ta pomisao
da te koji put i uspijem uzeti za sebe,
proglasiti svojom, prepustiti se trenucima maštanja,
previše slučajnima, brojanju zvijezda Padalica i otkrivanju tajni,…
Nestalo je samopouzdanje
Nestalo je veselje
Kao i želja, nestala sam ja
Bez pola
Bez mene
Život nestaje
Dajana Sabo
Postupno te i ja zapakiravam u pakete koji vode
u neku nesnošljivu propast, više kao neko dugo željeno
utapanje u vlastitim suzama,
tek da znaš ako si već spremna nešto si utuviti
u glavu, da se nikada nećeš moći promijeniti,
i ne trebam se zabrinjavati, ja ću joj osobno predati
njezine osmrtnice, u nekom odbljesku najtamnijega
Lipnja i već pomalo
razbuđujućeg Prosinca,
i moji odgovori na njezine suze ne vrijede ništa,…
Dajana Sabo
Otvori jače oči, dovoljno si budna da te primijetim
Ležeći u krevetu razmišljajući i
doći do zaključka da je
previše cjevčica oko tebe i u tebi da bi se mogla ustati
Zbog nečega što nazivaju težim stadijem bolesti
Naprednije se širi po tebi a toliko su te izmučili
Navodnim rješenjem izlječenja stavivši te pod
Zračenja koja su te sprječavala da jedeš i tako
Su te opet predavali bolesti…
Još jedna mlada pjesnikinja iz Slavonskog Broda na našim stranicama. Matea Glavačević, studentica predškolskoga odgoja i obrazovanja, nastavlja slavnu tradiciju slavonskobrodskih pjesnika. Sasvim u stilu slavnog predhodnika Dragutina Tadijanovića, ali poštivajući zakone vremena u kojemu živi …neposrednim i direktnim stilom dolazi …lako razumljivo, do čitatelja. Matea piše o temama, koje zanimaju mlade, ali i stariji čitatelji rado će pročitati i lako razumjeti njeno prenošenje izravnog vanjskog svijeta u pjesmu.
kao slijevanje boja u duginim znakovima koji
govore da sam opet sanjala nešto natprirodno
i kada su moje oči postale previše tamne
nestalo je svih dobrih stvari da razaznam tebe
u mnoštvu jednolikih osoba,
i prekidam šutnju, uz melodije poznate glazbe
jer mi sve počinje nedostajati
a ti si samo djelić sveukupnog strahovanja
da ću ponovo biti sama
Inspiracija…