Nela Stipančić Radonić
O, prijatelju,
jučer sam se tresla od hladnoće,
grijala s dva, tri reda paperjastih misli oči
i stihovima odgurivala tugu.
Oblaci što su se nadvili nad dušama našim
stajat će još dugo kao brodovi nasukani;
iako nadu stišćemo u džepu,
srca naša ostala su za nama…
Pričat ću ti jednom…
Za mnom se vuče ubijena
Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.
