Vinko Pavić
Gledala sam te sred jesenje kiše
Kako zaustavljaš poglede
Zabludjelih djevica
I tihi plamen
Jedne uzaludne pjesme.
Gledala sam te žalosnim očima
Pred veličinom izgubljenih ljubavi
Što iz dana u dan utaman umiru.
Gledala sam te kako odrastaš
Kraj mojih izgubljenih snova
I rušiš spomenike
Lijepih uspomena.
I sada te gledam
Kako na golim tijelima
Nekih drugih djevojaka
Strasno ostavljaš
Tragove svojih nježnih dodira
I kako ponavljaš iste laži
O vječnoj i neponovljivoj ljubavi
Koja nadmašuje razum.