Sven Adam Ewin
Čas prije sata matematike,
Redar je namjerno obrisao tablu spužvom,
Iz koje se cijedila voda
Pa je učitelj
Tri puta lomio kredu,
Dok nije napisao:
LUDOLFOV BROJ = PI = 3,14
To ćemo danas učiti!
– Onda? – pita učitelj, brišući maramicom prste.
– Jeste li donijeli predmete u obliku valjka
Ili kruga,
Kako smo se bili dogovorili?
– Jeeesmo! – odgovaramo mi uglas.
I dok si lupio dlanom o dlan,
Na našim klupama osvanuše:
Zahrđale konzerve,
Teglice za pekmez,
Limenke od usoljenih srdela,
Piksne od kreme za cipele,
Djedovo rešeto za prženje kukuruza kokičara,
Obruč od rasušenog rakijskog bureta,
Rajnlika za hranjenje pilića,
Bakino sito za brašno,
Stari točak od dječjih kolica,
Uteg za navijanje zidnog sata,
Drveni kolut od ručke za ceker,
Koljeno dude od starog šporeta,
Felga prednjeg točka bicikla,
Poklopac od lonca…
A Fila je donio i kolut sušenog kozjeg sira.
– No, dobro! – reče učitelj, pošto je sve pregledao.
– Sada omotajte špagu oko vašeg predmeta,
Izmjerite opseg u centimetrima
I nađeni iznos upišite u bilježnicu.
Jeste?
– Jeeesmo!- odgovaramo mi.
– A sada izmjerite promjer tog vašeg predmeta
Pa i taj iznos upišite u bilježnicu.
Jeste?
– Jeeesmo! – odgovaramo mi.
– A sada podijelite prvi broj s drugim.
Jeste?
– Jeeesmo! – odgovaramo mi.
– A sada, blago meni,
Da vidimo što ste dobili za rezultat! – reče učitelj
Pa krene između klupa,
Lupkajući debelom svibovom šibom
Po širokoj nogavici hlača…
I gle čuda!
Svi su dobili isti broj: 3,14.
Samo nismo nas trojica.
Fila je dobio 3,
Joza je dobio 31,4,
A ja sam dobio čak: 314.
Ali smo ubrzo
I mi dobili isti broj:
Udaraca šibom po turu!