Kada jesen svježinom prodiše
Kad probude se uspavane kiše
Svježa bit će sjećanja na ljeto
Novo sunce, vjerno danu, nadgleda sve to
Čemu podzide i prizide nove
Ako na proplanku samo mirisno cvijeće ćemo brati…
Kud vode ovi puti? Što ovo cvijeće hoće?
To sjedimo nas dvoje kraj otvorena groba.
U prsima je tvojim već davno svelo voće,
A meni koža visi sa obraza mi oba.