Adolf Polegubić

Adolf Polegubić
vlažne ulice

hladnoća kopni nutrinu

vjetar s Baltičkog mora
udara u lice

jesen je

vlak je na odlasku

umornim rukama
domahujem

Neumünster, 12. listopada 2013.…

više

 Adolf Polegubić
bavarska prostranstva
i jedan kutak
okrunjen tišinom

zvono poziva
na sklopljene ruke

na trenutak
namjernik u čudu…

više

Adolf Polegubić
došla si s jeseni
urešena bojama lišća
i plodom grozdova

u Tvojim rukama nježnost
u očima svjetlo

s vrhova brežuljka
blaženi smiraj…

više

Adolf Polegubić
Francisco Jacinta i Lucija

jedna velika tajna

velik si Gospodine
veći od mojih mogućnosti
da bih shvatio priču pastira…

više

Adolf Polegubić
pođimo ovim beskrajem
nismo ni prvi ni posljednji
tek dio smo mnogih
i ništa skriveno nije u nama
mi smo veliki i snažni
rušili smo bregove
i veselili se ružama
sad smo suputnici…

više

Adolf Polegubić
dok povela si
nježno za ruku dječaka
u veliki grad
na licu ti se
radost prosula

od bremena
leđa pognula…

više

kad prođe subota
prvoga dana u tjednu
veoma rano
pohitismo na grob

kamen bijaše otkotrljan
mladić zaogrnut u bijelom
utješnim će riječima:…

više

Adolf Polegubić
Karlov most
i široka Vltava

pred kipom sv. Ivana Nepomuka –
svijetli se bronca
na dijelu
koji dotiču…

više

 Adolf Polegubić
ni rascvjetali kamen
ni pjesma cvrčaka
ni pogled u daljinu
ni bistrina mora

nije

kao pramen Tvoje kose
zlaćane

oko Tvoje
što se otima suzama
što se divi zvijezdama
dok me osmjehom miluje

na paškom suncu…

više