Za srce i dušu

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
-Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao Branko Ćopić
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
-Budalo ježu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu-prasak i lom!
Pristigli ježa, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Ježić uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,…

više

Iz ” Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Sve troje jure k’o divlja rijeka,
odjednom-evo-kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i jelo sanja.
-Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
-Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Dok jure dalje brzo k’o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
-Sumnjiva žurba -medo ih gleda –
možda ste nasli jezero meda?
-Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za satić meda dat’ ću je svakom!…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić

Požuri lija, nećujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
-Idem da doznam – lija sve duva –
zašto jež kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad ježić tako žudi za njom,
bit’ će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.

…

više

Iz “Ježeve kućice”
napisao: Branko Ćopić

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi,
a jež se brani, šta da se radi:…

više

Iz “Ježeve kućice”
Napisao: Branko Ćopić
Evo i noći nad šumom cijelom,
nadvi se suton sa modrim velom.
Promakne samo leptirić koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
-Drž’te se, ptice, počinje lov!…

više

Iz Ježeve kućice
napisao: Branko Ćopić

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa, na kraju gaja”.
U pismu piše: “Ježurka, brate,
sanjam te često i mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara,…

više