Roko Dobra
Zašto, gospodo, napuštate brod
kojeg ste srcem i dušom zvali?
Zar nije stamen, kao i naš rod,
kada na nj silnik zlo uma svali?
Zašto, gospodo, napuštate brod
baš kad se uljez pakošću trudi?
Zar nije radost dotaknuti svod
da žâr purpura ispuni grudi?
Zašto, gospodo, napuštate brod
što galaksijom već dugo brodi?
Zar su nam preci loš namrli kôd
ako se naš cilj u dim izrodi?
Zašto, gospodo, napuštate brod,
a more nudi svoj biserni plod?
Tek sam, evo, sada ovaj tvoj komentar primijetio, dragi mi kolega i prijatelju Ivica. Hvala ti i sretno!
Prijatelju, evo, našao sam te i u Berlinu! Ovaj tvoj prelijepi sonet poluretoričkog čuđenja asocira na temu koju sam otvorio na VT forumu i na kojoj smo se družili stihovima!