Dobro jutro dušo moja,
ljubi me
sada, kada zora
krije tragove
Nemam draga namjeru ulaziti u tvoj svijet niti gaziti po njem kako ne bih porušio tvoje, tako pažljivo, matematičkom točnošću poredane životne priče. Poput lego kockica.
Niti želim remetiti tvoja zadovoljstva, meni sitna, a tebi tako značajna i golema. Niti ulaziti u tvoj spokoj i uzbudljivu samoću.
Ne želim gasiti sjaj u tvojim plavim (ah, opet plave) očima niti skidati osmijeh s tvojega lica. Ne, uistinu ne želim ulaziti u tvoj svijet. Želim samo na prstima navratiti i tiho izaći. I ostaviti tvoje lego kockice nedirnutim.
Ali vrata neću za sobom zatvoriti.
Tebe pitam, skrivena u klasju
Napusti zrnje tu ti mjesto nije
Raznesi se potocima, vidicima,
zaiskri u jutru što rađa nove muze i pjesnike.
Nevažno je gdje u njemu da se postaviš.
Sa svakog mjesta isti beskraj ostavljaš.