događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Ljerka Varga/ 29.03.2019./ I eto, od Diogena do danas, hodamo svjetlom po danu tražeći čovjeka, tražeći istinu, živeći u bačvi spoznaje, čekajući da nas vrijeme prosvijetli.
Dan crnji od noći, praznina je crna, crni fondovi-prazni frondovi, pa sve nešto tako raste, a mi sitni sve manji, nestajemo u crnim rupama svemira…
Komentar na prilog Gradnja soneta
Dragica/ 31.03.2019./ Ne mogu ostati ravnodušna na duhoviti sonet tajanstvenog pjesnika. Ne činimo li svi slično sa svojim pjesmama, režemo i siječemo nepotrebno, odbacujemo bezvrijedno. Ono što je zanimljivo u ovom sonetu je bogatstvo lirskih slika koje se nižu pred očima dok čitam: „Neke me mame grudima. Neke bokom;…..No ja ih mjerkam kao trgovac stokom“. ili: „Neke su vezane u zajedničku snopad;…Višak okljaštrim po pravilima struke;
Reslovi idu u medicinski otpad.“…
Komentar na prilog naslova “Svašta”
Ruža Silađev/ 22.03.2019./Lijepa pjesma. Tako je nekada bilo. Iz ničega stvarana su mala remek-djela, satkana od puno mašte i snova.
Dragica/ 24.03.2019./ Današnja djeca imaju svega i previše Ružo ali nemaju naše vrijeme. A upravo vrijeme je potrebno da pružimo unucima bajke pa bar samo u pjesmama. Krpene lutke su iz jednog starijeg vremena u kojem sam i sama živjela i sjećam se da je moja majka izrađivala takve lutke za mene. Za to je bilo potrebno i vrijeme i ljubav i predanje i pamtilo se dugo, dugo.…
Komentar na tekst “Na pitanje odgovoriti pitanjem”
Marijana/ 18.03.2019/ Život roditelja djece s teškoćama u razvoju je izuzetno težak u Republici Hrvatskoj jer nemamo podršku sustava (a i ono malo pomoći za koju se sami moramo izboriti, nije dovoljna).
Naime, budući se bliži 02. travnja (Svjetski dan svjesnosti o autizmu) voljela bih istaknuti nekoliko stvari s kojima se bore roditelji djece na spektru u Lijepoj našoj. Nemamo dovoljno stručnjaka jer je samo 1 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, a upisne kvote se nisu godinama povećavale (50 na cijelu državu). Mlade rehabilitatorice ne mogu dobiti sve potrebne edukacije koje se koriste u…
Komentar na tekst “Krivotvoritelji i ćoravi gulaš”
Ljerka Varga/13.03./- Takvi su mi najdraži. He, he ima ih experata… ja pišem, ti pišeš, oni izdaju knjige, kradu ideje, mašu ostvarenjima i kite se tuđim perijem…
Lažnjaci! i sve ih ima više i sve su češći… Pa je prema takvim uradcima, „ćoravi gulaš“ mila majka…
I gle čuda svi ih hvale, tapšu po ramenima…plješću.
Komentar na tekst “Da sam ostala”
Verica Jačmenica-Jazbec/12.02.2019./ Draga Marice! Prekrasan tekst, njime ste urasli i u moj život i u moju mladost. Vjerojatno su sve mladosti iste, sada kad su – daleko, iza naše zajedničke sadašnjosti.
Kad srce zatreperi nad tekstom, onda je to indikator da je rečenica urasla u živo. Zahvaljujem Vam za beskrajnu iskrenost. Netko drugi bi je možda sakrio od pogleda ljudi koji Vas ne poznaju i koje Vi ne poznajate. No Vi ste nam pružili svoje otvoreno srce na …
Komentar na tekst “Dogodine dolaze i velike tvrtke”
Josip Mayer/ 26.01.2019./ Živi bili pa vidjeli, gospođo Sonja!
Kad čovjek upita nekog hrvatskog političara, kada će se to i to dogoditi, u ovom slučaju, prezentirati, on najčešće odgovara: “Pa, na tome upravo radimo!”
Slično se već, još malo pa, 30 godina, radi na iseljeničkoj ulagačkoj strategiji. I nikako da je završe. Ili, primjera radi, Hrvatska vina se već prezentiraju na velesajmovima još od 2013. godine. I nikako da stignu na prodaju u Njemačke trgovine.…
Komentar na tekst “Dida Filipovih devedeset”
Marija Juračić/09.01.2019./ Uvijek sam se divila ljudima koji stvaraju do duboke starosti. Za njih kažem da su pobijedili život. Iako tijelo polako gubi funkcije, duh takvih ljudi je nepobjediv, ne stari, ostaje logičan, duhovit, zanimljiv.
Takav je i pisac Andrea Camilleri, onaj koji piše Inspektora Montalbana. Ima 96 godina, slijep je, ali piše. Gospodinu Filipu želim još kreativnog rada i oporavak!…
Komentar na tekst “Zahvalnost”
Verica Jačmenica-Jazbec/04.01.2019./Dobar i vrijedan članak! Danas općenito nedostaje zahvalnosti.
Pretežno mlađe generacije smatraju da na sve što uživaju ili trebaju imaju pravo ili da to moraju dobiti. I stoga za dobiveno ne moraju zahvaljivati.
Došla mi je majka troje djece posuditi novac kako bi sinu kupila skupe traperice, nekoga poznatoga brenda. Zamolila me da to ne…
Komenta na prilog “Sretoh Isusa”
Branislav Mikulić/23.12.2018/Ja sam radostan da ga srećem svaki dan, više puta na dan.
Stalno mu se vraćam, stalno upute njegove prelistavam, preispitujem se da li sam ih razumio, usvojio kao putokaz za današnji dan, da li ih živim.
I srce mi zaigra kada otkrijem da sam bar djelić novog dana živio onako kao on – drugima čineći ono što sebi samom želim.…