Jadranka Ivanović-Bolog

Jadranka Ivanović-Bolog

Vidiš li nas ponekad Bože
kako se u masama
kao tijesto valjamo i vraćamo,
nadolazimo i smanjujemo
u vrelim obručima neba.
Vidiš li nas dragi Bože
kako kruhom postajemo
koji se troši i mrvi,…

više

Jadranka Ivanović-Bolog

Rodila sam se prije vjetra što je poharao šume istočno od raja,
rodila su se potom i neka sunca koja su brzo umrla u ratu za prijestol,
rodilo se i neko novo jutro kao velika, slana, krvava bara,
iz nje su izašli ljudi, a neki su zanijemili i postali ribama.
Kako je lijepo šutjeti, šteta da to onda nisam znala……

više

Jadranka Ivanović-Bolog
Preko sredine vage se gledamo
Važemo se, ljuljamo,
Onda se u visinu zaletimo
pa lagano padamo
suznih očiju
što više ne možemo da poletimo
mi perje naših krila……

više

Jadranka Ivanović-Bolog
Razumiješ li osmijeh beskućnika
 koji ne stanuje ni u svom tijelu,
on još tu je samo zato što netko mora
pokazati sreću zepelina u zraku,
a nesvjestan svoje daljnje sudbine.
Razumiješ li okvir u koji si smješten
kao slika bez smisla i perspektive?…

više

Jadranka Ivanović-Bolog
Prokapava zlatna svjetlost u noći
na krunu od trnja, od krvi, na oči,
žamor jata milion sitnih ptica
zamire u dalekoj, velikoj seobi,
o kako naći miran dom slobodi!?

Na rubu šume ukršteni jelenji rogovi
zbog plahih ženki okršaji surovi,
to čarobna jutra lirski oslikana
kisnu slanim oceana suzama,
i srećom i tugom polja proklijana.…

više

Jadranka Ivanović-Bolog

Kako je sretna dvorska luda

kad na pučinu smije otići sama,

ludost je beskrajna u svojoj dubini,

među ljudima nesretna, skučena, mala……

više

Jadranka Ivanović-Bolog

Osim što sam bila vatra bila sam jednom i drvo,
vatru sam gledala sa strahom ko što sad tebe gledam.
Bojim se ako se budemo voljeli nestat ću bez traga,
samo će pepeo ostati, a ti ćeš se smijati
misleći da se igram skrivalice ……

više

Jadranka Ivanović-Bolog

Noć o kojoj smo sanjali
mantija je sveca nekog postala
sa očima dubljim od ponora
noć u kojoj smo se poznavali
kao Paris i Helena Trojanska
kao Napoleon i Žozefina
kao Isus i Magdalena
noć je koje smo se i plašili,…

više

Jadranka Ivanović-Bolog
Jednom davno prije
čula sam kako se polomio Mjesec,
na njemu nije bilo krvi ,
on bio je skroz taman.
Zaspao u visokom grmlju
čekao je da se snizi cijena
Murano stakla,
koje je ostalo bez sjaja……

više

Jadranka Ivanović-Bolog
Da li su to u šetnji pas i dječak
na ulazu u prijateljstva vječnost
ili je to samo kitnjast, snježan oblak
za grane zapeo, rascijepan na dvoje.

Ah, tko li mi je to jednom rekao
da često nešto vidim ni u čemu
da bi i prorok tako veliki imetak stekao
ah, tko li mi je to jednom rekao.…

više