Jadranka Ivanović-Bolog
Rodila sam se prije vjetra što je poharao šume istočno od raja,
rodila su se potom i neka sunca koja su brzo umrla u ratu za prijestol,
rodilo se i neko novo jutro kao velika, slana, krvava bara,
iz nje su izašli ljudi, a neki su zanijemili i postali ribama.
Kako je lijepo šutjeti, šteta da to onda nisam znala…
Subscribe
0 Comments