Jadranka Ivanović-Bolog
Prokapava zlatna svjetlost u noći
na krunu od trnja, od krvi, na oči,
žamor jata milion sitnih ptica
zamire u dalekoj, velikoj seobi,
o kako naći miran dom slobodi!?
Na rubu šume ukršteni jelenji rogovi
zbog plahih ženki okršaji surovi,
to čarobna jutra lirski oslikana
kisnu slanim oceana suzama,
i srećom i tugom polja proklijana.