Ivan Dobra Žirjanin
posvećeno pok. Branimiru Koštan
Još da mi te rukun taknit
i justiman, dragi sine,
pa s mužikun di se maknit –
u daljine, u visine!
Još te vidi moje oko
kako ploviš, kako idriš;
srića toni, znaj, dunboko,
salpaješ li ol se sidriš.…