Dragan Gortan
Moj je otac volio Hrvatsku
Sasvim tiho i nenametljivo
Ne uvjetujući joj ljubav ničim
Četrdeset je i dvije godine
U tvornici stočne hrane nosio vreće
A za sebe bi rekao da je imao sreće
Jer iz djetinjstva… pamtio je i glad
Nedjeljom u jutro išao bi na misu
‘Mir s tobom” rekao i pružio ruku
I onima koji prije nikad išli nisu
Jer bio je u vjeri, bez potrebe da mjeri
Tako je jednog jutra, već bolestan i star,
Sjeo u autobus i zaputio se u Vukovar
Ima tamo jedan Isus, rekao je vrativši se,
U tom gradu uz Vuku, otkinuše mu ruku!
Poslije je danima šutio…
Moj je otac volio Hrvatsku
Sasvim tiho i nenametljivo
Ne uvjetujući joj ljubav ničim
Daj, Bože, da si Ocu sličim
Prekrasni stihovi.