Postoje gradovi koje čovjek razgledava, fotografira i napusti, a postoje i oni koji mu se, bez obzira na to koliko ih puta posjetio, uvuku pod kožu. Rovinj pripada ovoj drugoj skupini. Njegove uske kamene ulice, kuće naslonjene jedna na drugu, zvonik svete Eufemije i more koje se gotovo sa svakog koraka vraća u kadar čine ga jednim od najprepoznatljivijih gradova hrvatskog Jadrana. No iza slike turističkog bisera postoji i jedan drugi Rovinj – grad ribara, pomoraca, brodograditelja i malih ljudi čiji su životi stoljećima bili određeni morem. Upravo se u toj priči, između stare rive, kamenih kuća i modernog turizma, možda najbolje može razumjeti pravi karakter Rovinja.

tekst i foto: Antun Lukšić

U Rovinj se, barem prvi put, ne ulazi cestom nego pogledom. Još prije nego što se zakorači u njegove stare ulice, pogled se zaustavlja na brežuljku kojim dominira crkva svete Eufemije, a ispod nje grad kao da se spušta prema moru. Krovovi kuća gusto su poredani, fasade različitih boja izmjenjuju se s kamenim zidovima, a uske ulice stvaraju dojam da se grad kroz stoljeća sam sebi približavao, tražeći svaki slobodan komad prostora.…

više