ŽELJKO SABO:- ZAJEDNIČKOM ODLUKOM DO USPJEŠNE INTEGRACIJE
piše:Sonja Breljak
Berlin/U glavnom gradu Njemačke a i drugdje ovih dana se pojačano govori o migrantima i integraciji.
I nije to potaknuto tek diskutabilnim izjavama i knjigom Tilla Sarazzina, već svakodnevnom, životnom potrebom za stavljanjem integracije migranata na pravo mjesto. A ono stoji vrlo visoko u prioritetima, barem onim teoretskim i proklamativnim, berlinske i njemačke državne politike.
Potreba za tim visokim prioritetom, nalazi se u visokom procentu stanovnika grada i države, pogotovo mladog naraštaja, koji su migrantskog porijekla i njihove, broju potpuno suprotne, neodgovarajuće uključenosti u društveni život države. Ogleda se to u lošem poznavanju njemačkog jezika, slabijoj obrazovanosti, radnoj pasivnosti i nejednakom položaju na tržištu rada kao i političkoj i društvenoj neaktivnosti. A o d takve situacije, nitko, ni migranti a niti država u kojoj žive zajedno s Nijemcima, nemaju baš nikakve koristi.
Kako i zašto sjeme integracije ne rađa još uvijek dobrim plodovima, raspravljalo se i tijekom dvodnevnog Berlinskog ljetnog dijalogu 2010. u organizaciji Zaklade za razvitak i slobodu iz Bonn te Njemačkog društva za tehnički zajednički rad iz Eschborna.
Stotinjak sudionika iz raznih gradova Njemačke i drugih eurospkih država, dva su dana promišljali pojam integracije i rada i suradnje s migracijom, iznoseći iskustva iz Ludwigsburga, Muenchena, Berlina, Njemačke, Engleske ili Hrvatske. Uočeni su brojni problem činjeni s obje strane, kako od strane migranata, država iz kojih dolaze tako i od strane država koje su naseljavali. Reflektirali su se ti problem i u više generacija migrantske populacije, čemu je primjer velika skupina migranata turskog porjekla u Njemačkoj čiji stupanj integracije i razgovori o tome često proteku u povišenim tonovima.
Ukazao je skup i na značenje dvojezičnosti koja se do sada držala nedostatkom a u današnjem svijetu i praktičnom životu postaje prednost koju kod migranata s takvom multikulturalnom i stručnom kompetencijom, treba pravilno iskoristiti. Ima tu posla i za državu kao i za useljenike i cijelu migrantsku populaciju koja može i treba više raditi na identifikaciji s državom i društvom u kojem živi.
Poseban interes sudionici ovog skupa su pokazali prema gostu iz Hrvatske. Naime, organizator je na ovaj dijalog o integraciji pozvao i Željka Sabu, gradonačelnika Vukovara, želeći tako iz prve ruke čuti kako teče i razvija se integracija stanovnika nakon teške, ratne povijesti.
– Zahvaljujem se na pozivu, zadovoljstvo mi je da na ovakvom skupu mogu ispričati nešto zanimljivo o temi o kojoj razgovarate i iznijeti skustva iz jednog malog grada za koji ste možda čuli tek po ratu u kojemu je teško stradao, rekao je gradonačelnik Vukovara te govorom koji je sudionike berlinske konferencije duboko dirnuo, upoznao nazočne s povješću i tragedijom ovoga grada kao i s osobnim iskustvom iz zarobljeničkih logora u Srbiji, potom i kratkog boravka u Austriji te povratka u Vukovar , izbora za gradonačelnika i zalaganja u uspostavi strukture i izgradnje Vukovara te rada na pomirenju etničkih skupina.
Za to su sudionici berlinske konferencije pokazali najviše zanimanja pažljivo slušajući kako je u jednom gradu, nakon teškog rata, tekla mirna reintegracija njegovih stanovnika različitih etničkih skupina.
Izvukli su iz vukovarskog iskustva, vrlo važan zaključak;-Potrebno je da integraciju i potpuni suživot jednako žele svi njegovi sudionici!
–Stanovnici Vukovara žele živjeti u toleranciji i miru, rekao je Sabo, pozvavši sve da posjete Vukovar, grad nekada vrlo visoke stope razvijenosti a danas visoke stope nezaposlenosti.
– Vukovar čeka novog Jana Batu, rekao je Željko Sabo, u nadi da bi se investitor takva kalibra ovoga puta mogao pronaći, možda i u Njemačkoj.
Gradonačelnik Vukovara je na kraju izlaganja poklonio organizatoru repliku Vučedolske golubice, znak mira, uz najbolje želje u provedbi integracije u Njemačkoj.
– Prvi puta sam u Berlinu. Poziv je dobila Udruga gradova i izabrala je da ja ovdje govorim na ovu temu integracije. Imam na tu temu üto reći, s obzirom na vukovarsko iskustvo s reintegracijom nakon rata. Berlin me fascinirao. Njegova povjest me zanimala, njegova podjela, današnji život. Sve se to i kod nas događalo i u gorim, ratnim oblicima.
Želja za stvaranjem velike Srbije nam je donijela veliku, ratnu tragediju. U Berlinu se vidi moć i uređena država. Mislim da se tu ne moramo sasvim posramitii. No, Hrvatska u ovom trenutku ima velikih problema.
Nijemci nas najbolje poznaju a oni kažu da mi imamo problem ulaska kapitala, da to predugo traje, da je država centralizirana prema lokalnoj zajednici. Mnogi investitori radi toga svega brzo odustanu od ulaganja. Kažu, kad budete uredilo svoje odnose onda ćemo doći. Vukovar ima jedno veliko bogatstvo. To mnogi nisu nekako ni do danas akceptirali. To je grad koji može biti ne samo hrvatski nego i europski brend. Mirnom integracijom dogodilo se ono u što je malo tko vjerovao. Uspješan proces mirne integracije, ponovno zajedno nakon takva rata, odabrati život u miru i toleranciji, to je malo tko očekivao. To je narod odlučio. To je odluka Vukovaraca da žele zajednički život u gradu koji vole. Taj proces je počeo uz međunarodnu zajednicu ali su Vukovarci to ostvarili i za uspjeh zaslužni. Taj proces mirne integracije u Vukovaru može biti stvarno jedan ogledan, ohrabrujući primjer i to je i ovdje, vidio sam po reakcijiama, tako i primljeno, rekao je Željko Sabo, rođeni Vukovarac, posljednji prijeratni direktor “Borova””, diplomirani teolog i današnji gradonačelnik Vukovara, najavljujući ponovni dolazak u Berlin na Konferenciju podunavskih zemalja, krajem listopada s koje se očekuju i neki gospodarski efekti važni i za Vukovar.