JUBILEJ CRKVE U ŠIDU

tekst i foto: Slavko Žebić
Šid/Velikim misnim slavljem, petim u posljednjih pet godina, Šid je obilježio 80. obljetnicu izgradnje i blagoslova župne crkve Presvetog Srca Isusova. Spomenuo sam pet, pa da i pojasnim i podsjetim na posjetu mons. Marina Srakića, nadbiskupa Đakovačko-osječke nadbiskupije i blagoslov novokupljene kuće u Vuka Karadžića za potrebe izgradnje Pastoralnog centra, posjet mons. Đure Gašparovića u prigodi izgradnje novog tornja, kojom je šidskoj katoličkoj crkvi vraćen izvorna vizura iz 1932. godine, osnivanje HKD Šid, prvog hrvatskog društva sa hrvatskim predznakom nakon puno godina, baš za blagdan Srca Isusova, posjet predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, Šidu i ovo najnovije misno slavlje kojega je predvodio biskup Đuro u koncelebraciji sa župnicima srijemskih župa i grkokatoličkim svećenikom iz Bačinaca.

Još jedan lijepi povod da se okupe vjernici Šida, Bog je podario lijep i sunčan dan pa je lijepo bilo vidjeti prepunu crkvu slavljenicu, a domaći je župnik, vlč. Nikica Bošnjaković toplo pozdravio sve vjernike, srijemskog biskupa Đuru, braću svećenike i drage goste. Pozdravio je i sve krizmenike, mladež koja je primila sakrament svete potvrde, a za divno čudo, ove je godine biskup Đuro podijelio svetu potvrdu za 18 krizmenika.

„Ovo je slavlje uvod u razmišljanje o Bogu, o vjeri, o sakramentu potvrde kojim će ova mladež primiti Duha svetoga, o prisutnost Boga danas i ovdje, u ovoj crkvi koja slavi 80. obljetnicu. Ta prisutnost Boga svemogućega omogućava nam svjedočenje spoja prolaznoga sa beskonačnim, ostvarenje susreta osobe sina božjeg, Isusa Krista sa nama, običnim ljudima. Ova crkva čiju obljetnicu slavimo, hram je božji, božja kuća i mjesto susreta s Bogom, gdje slavimo sveta otajstva, a podsjećam vas i na živu crkvu, novu i savršenu, podignutu ne ljudskom već božjom rukom u slavu živoga Boga, utemeljenu na osobi Isusa Krista. To je živa crkva koju mi držimo svojim krštenjem i slavljenjem Boga, življenjem po sakramentima i slavljenjem svete mise“, naglasio je u propovjedi mons. Đuro Gašparović.

Oltaru su pristupili krizmenici sa svojim kumovima i biskup je svima redom podijelio sakrament svete potvrde. Pohvalio ih je, zadovoljan što ih ima u tolikom broju, da ih vidi tako radosne i razdragani i poželio da im Duh sveti bude uvijek na pomoći. Nastavljeno je euharistijsko slavlje, zbor domaće župe pjesmom je ugrijao srca vjernika, a nakon što je biskup dao blagoslov, domaći je župnik pozvao sve u prostor budućeg Pastoralnog centra na druženje i uživanje u programu u izvođenju šidskih društava, Srpskog kulturnog društva Sveti Sava, Rusinskog kulturnog društva Đura Kiš, Slovačkog kulturnog društva Jednota i domaćina, HKD Šid. I to nije sve, jer nakon programa pozvao je sve da ostanu na zajedničkom ručku, kojega je glavom platio vol na ražnju. Da, volom na ražnju vlč. Nikica ugostio je sve koji su došli na proslavu 80. obljetnice crkve Preslavnog Srca Isusova.

Za dojmove smo pitali goste i vjernike i evo njihovih izjava. Mato Groznica, Srijemac iz Golubinaca i predstavnik Vlade Vojvodine, oduševljen je svetkovinom u Šidu, kako kaže, drago mu je da je nazočio renesansi, novom uskrsnuću hrvatskog čovjeka u Srijemu, u Šidu, mjestu, općini iz koje su mnogi otišli put Hrvatske neslavnih 90.-tih, posebice iz Gibarca, Kukujevaca, Morovića, Batrovaca, Sota. Drugo, također važno, identitet Hrvata u Srijemu i dalje je da vezan uz katoličku crkvu,  pa je poslanje crkve i udruga sa hrvatskim predznakom da djeluju skupa i predano na boljitku i kvaliteti suživota na ovim prostorima, a Šid je to današnjim primjerom najbolje pokazao.

 Župnik Marko Kljajić, rodom Bosanac, odrastanjem Baranjac a dušom i srcem Srijemac, najveći dio svojega života dijeli dobro i zlo sa katoličkim pukom u Srijemu. Također je oduševljen svetkovinom u Šidu, jer srijemski se svećenici uvijek raduju ovakvim susretima i ovakvim prigodama, pa je domaćinima čestitao jubilej 80. obljetnice, a krizmenicima stupanje u red odraslih primitkom sakramenta svete potvrde.  Vlč. Marko je i kroničar zbivanja u Srijemu, kroničar stradanja Hrvata na ovim prostorima, jer dok su jedni doslovno stradali posve nedužni, drugi su morali u izgnanstvo i Srijem je značajno promijenio strukturu na štetu hrvatskoga puka. Bogu hvala, još je dosta Hrvata ostalo i zdušno su oslonjeni na katoličku crkvu, ali svi zajedno moramo znati, koliko Hrvata ostane u Srijemu toliko će Srijem biti hrvatski.

Vjernica iz Šida, Julijana Bošnjaković, tvrdi da je današnje slavlje prekrasno, jer za ovu crkvu vezana je od svojega rođenja 1936. godine, no krštena je u Gibarcu, po vlč. Cvrkoviću, jer Šid tada nije imao župnika, ali vjenčana je u Šidu po vlč. Antunu Erdeljiju. Julijana je svakodnevno u crkvi, na svakoj je svetoj misi a danas joj je srce puno, jer velebna je proslava jubileja a i unuka se krizmala. Sjeća se još kao dijete, još je pohađala osmoljetku, gradio se toranj koji je miniran koncem rata, a njen otac je konjima vukao građu sa kolodvora, koja je vlakom dopremljena iz Slovenije. Sjeća se i druge obnove, 1963. godine, kada je toranj još malo porastao, pa i ove posljednje, kojom je i tornju i pročelju crkve vraćen izvorno izgled, a njena je crkva zasijala u punom sjaju.

Vjeroučiteljica Jelka Ćurčić posljednjih je 15 godina svakodnevno vezana za crkvu i uvjerena je da je dolaskom vlč. Nikice Šid dobio puno a duhovni je život dignut na višu razinu. I glede evangelizacije i glede ekumenizma, jer i danas je na misi bilo i katolika i pravoslavaca, i grkokatolika i evanđelista. To je za svaku pohvalu, baš kao i kulturni program na kojemu se pjevalo hrvatski, srpski, rusinski i slovački, ali i ručak za gotovo 500 vjernika i gostiju. Oduševljenje nije krila ni Elvira Schreiber, Sočanka koja živi u Njemčkoj, a zahvaljuje Bogu što je prisutna ovoj velebnoj svetkovini, što je skupa sa svojim narodom. U Njemačkoj je već 20.tak godina, od Domovinskoga rata, ali svake godine rado dođe u Hrvatsku, ali i u rodni Sot, zatim u Morović gdje je bila nastavnica u školi i u Osijek, gdje je živjela i radila nakon udaje. Ovakvo misno slavlje lijek je za svaku dušu, zaključila je Elvira.

Živopisnim narodnim ruhom posavskih Šokaca izdvajali su se članovi KUD Brodski biseri iz Slavonskog Broda, a Maricu Manot otkrila je razlog posjeta. Već tridesetak godina druže se sa obitelji Gluvnja iz Šida, a prije mjesec dana bili su u berbi grožđa i čuli za jubilej šidske crkve, i evo ih. Drago joj je da su posavski Hrvati bili potpora srijemskim Hrvatima. I Anica Pinterović iz Gibarca radosna je današnjim događanjem: „Bogu hvala da me je poživio da vidim ovako veliku svečanost. Prošle jeseni, Šiđani su uveličali naše slavlje 200. obljetnice župne crkve Sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, a evo danas, nas dvadesetak Gibarčana uzvraćamo im i zajedno molitvom zazivamo božji blagoslov za njihovu 80. obljetnicu, župne crkve Presvetog Srca Isusovog. Jako sam zadovoljno, prepuna crkva, puno našeg svijeta i sve ovo od Boga blagoslovljeno“, rekla je Anica.

 I za kraj, riječ dvije o slavljeniku, župnoj crkvi Preslavnog Srca Isusova. O tomu je na misnom slavlju govorio domaći župnik, vlč. Nikica ali i biskup Đuro, a za trajanja lijepog kulturnog programa, svem svijetu o tomu su govorile voditeljice Maja Ćurčić i Magda Pavlović. Prije 80 godina, na velikom misnom slavlju 16. listopada 1932. godine, preuzvišeni biskup, mons. Antun Akšamović blagoslovio je novosagrađenu crkvu na čast Srca Isusova. Bila je to kruna htijenja šidskih Hrvata i inih katolika, molitveni dom u kojemu su se utjecali Bogu. No Šid je i ranije imao katoličku crkvu, istina, malu i drvetom građenu, kod potoka, jer Šidina je svojevremeno bila centar varošice. uz Šidinu je prvu apoteku sagradio glasoviti Kozjak, čija obitelj potječe iz Morovića. u prvoj polovici 18. stoljeća sagrađena je pravoslavna crkva, a koncem i grkokatolička a potom i evanđelistička, a šidski katolici su namjeravali graditi crkvu mnogo prije, a car Franjo Josip u tu je svrhu darovao 200 forinti. Kroničari kažu da je početkom 20. stoljeća općina odredila plac za crkvu a projekt je naručen kod čuvenog arhitekta Hermana Bollea, koji je gradio mnoge crkve u Srijemu i diljem Hrvatske. NO cijena je bila visoka, sredstva nedostatna, pa je biskup Akšamović, za krizme u Sotu i Čalmi, 1929. godine, sa župnikom Cvrkovićem dogovorio da se projekt povjeri Franji Funtaku iz Vukovara i da se ide na jeftinije rješenje. Tako je i učinjeno, sa prikupljanjem sredstava počelo je odmah a radovi su počeli 1931. i dovršeni 1932., kada je novu crkvu blagoslovio mons. Akšamović.

Ali, crkva je stradala u ratu, Drugom svjetskom ratu, kada je koncem 1944. minirana, a stradao je toranj i cijelo krovište, pa su djelomično porušeni i zidovi. Obnovi se pristupili tek 1949. godine, ali tek improvizirano, da se sanira krovište i minijaturni toranj, što je ispravljeno tek obnovom iz 1963. godine, ali je toranj tek u polu ranije visine i tek dolaskom vlč. Nikice, pristupa se obnovi 2010. godine, projekt radi šidski Šidprojekt i crkvi se vraća izvorni oblik, prelijepo pročelje i toranj, baš kao prigodom gradnje 1932. godine. I kako je primijetio biskup Đuro, ovo veličajno slavlje potvrdilo je opstojnost katoličkog puka, jer stradala je ova crkva, kao građevina, ali stradala je i živa crkva, jer Hrvati su nakon 90.-tih desetkovani, ali Bogu hvala, ovakve svečanosti i obljetnice svjedoče o opstojnosti Hrvata na ovim srijemskim prostorima.