piše: Ivek Milčec
Zagreb/ Danas, kada u našoj zemlji vlada sve veća depresija, nezadovoljstvo aktualnom vlašću, prijetnja Sindikata općim štrajkom a Građanska inicijativa “U ime obitelji” u dva tjedna prikupi više od pola milijuna potpisa za raspisivanjem Referenduma o ustavnoj definiciji braka kao zajednice žene i muškarca, izgleda da su još samo pjesnici ti koji u trenucima nadahnuća pišu stihove, objavljuju knjige i (iako im je teško) ne klonu duhom.
Da ne govorim napamet, svjedoči podatak da se svako malo, gotovo dvaputa mjesečno samo u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici “Bogdana Ogrizovića” održe promocije zbirke pjesama poznatih (ali i početnika )hrvatskih poeta i poetesa.
Tako su u utorak 28. svibnja održane promocije knjiga dvoje autora: Lucie Pavlović iz Zagreba i Duška Babića iz Zadra.
Lucia Pavlović, rođena u Žepču ,predstavila je svoju drugu zbirku poezije “Zasniježilo je u snu”, a pjesme su osim autorice čitali: Lidija Puđak, pjesnikinja i moderatorica književne večeri te pjesnik Nikola Vidović. Pjesnik Duško Babić napisao je recenziju iz koje za čitatelje HG Berlin prenosimo jedan dio:
“Lucija Pavlović u svojoj drugoj zbirci poezije, nazvanoj ‘Zasniježilo je u snu’, prepušta se toj rijeci kao već iskusan plivač, tragač za zlatom, jer ima urođen dar iznalaženja pravih riječi u svojoj lirskoj duši, brušen godinama ljubavlju prema poetskom izričaju, prema riječi samoj, prema leksiku koji je u njenom slučaju savršeno oruđe, ali i izvor nepresušene igre emocija i asocijacija …pa će nam tako Lucia darovati ovakve stihove, samo naizgled jednostavne, ali koji nose snažnu poruku i demonstriraju moć pjesničke lirske riječi, kad sama riječ pjeva ljepotu:
Svaku noć iznova
zapnem za oko
namrgođenom siječnju,
i udam se za tvoje hladne prste
pa tako, samo dišem
pod snijegovima
osamdeset četvrte.
Svaku noć iznova
gasim mjesec u tvom
usplahirenom prestanku
iščekivanja
i poput jabuke na jastuku
zamislim nadu
koja me nahrani i uspava.
A onda sanjam
srcoliku glavu straha
i noć kao crnu golubicu
koja nanosi bol,svijajući krila
i nosi me tamo
gdje zasniježi i u snu,
gdje se i na mene
kao na prešućenu,
nepreležanu bolest
zaboravlja.
(Pjesama Zasniježilo je u snu)
Nakon Lucijine knjige svoj prvijenac zbirke pjesama “Prva četvrtina srca” predstavio je sam autor, Duško Babić te pročitao recenizije, koje su za zbirku napisali Mensur Čatić iz BiH te Julijana Marinkovik iz Makedonije.
Evo, što između ostalog Čatić u recenziji piše:
“Sam naslov “Prva četvrtina srca” samo naizgled je matematički ili anatomski pojam, međutim, unutar njega vrlo je vješto protkano pjesnikovo viđenje rađanja ljubavi, poput rađanja mjeseca, njegove prve četvrti, onog lijepog, istinskog osjećaja koji zaustavlja razum i buja, razvija se snagom ljubavi”.
A drugi recenzent Julijana Marinkovik piše:
“Nisam slučajno, već na prvo čitanje poetske knjige ‘Prva četvrtina srca’, pjesnika Duška Babića nazvala Pjesnik ljubavi, iz razloga što ih svakog njegovog stiha izvire ljubav kao najuzvišeniji osjećaj, a motivi su fokusirani oko erotske osi ženskog bića, kao simbol njene erotičnosti i ženstvenosti. To su stihovi iskonske ljubavi prema voljenoj ženi, natopljeni sentimentalnim slikama. I tko bi ostao ravnodušan na ovakvu lirsku ljubavnu egzaltaciju (stihovi pjesme ‘A ti me ljubiš’):
A ti me ljubiš
i dalje
umireš mi na usnama
kao prašina uzvitlana
što divlja u vatri
osjećam te u sebi
dok nebeska svijeća se gasi
a jeziva tišina jezdi
slijepim mrakom usuda
ti mi usne svoje nudiš
i ljubiš, ljubiš …
Osim autora, pjesme su čitali pjesnici Lidija Puđak i Nikola Vidović. Za glazbeni ugođaj izvedbom evergreena pobrinuli su se :Christiana Uikiza, odličan vokal te gitaristi Branko Bogunović i Eduard Jimy Matešić. Oko četrdeset ljubitelja dobre poezije dugim pljeskom nagradilo je učesnike ove itekako uspješne književne večeri. Ponovilo se.