Jedna mala lekcija iz nacionalne ekonomije koja nas uči kako se riješiti dugova, iako nam baš ne cvjetaju ruže. Niste znali!? Pa da vam vam objasnim onda:
Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima do grla.
Turistička predsezona ravna nuli- nikoga nema, nitko ne dolazi, nitko ne najavljuje da će doći.
Za Uskrs, iznenada kod Mate u pansionu, dođe neki Amerikanac.
Traži apartman. Ima slobodnih!
Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uze ključ i ode da obiđe apartman.
Mate zgrabi lovu i otrča do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.
Mesar uze pare i ode da plati dug svom dobavljaču.
Ovaj je brže-bolje otrčao do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića.
Seljak uzme pare i otrča do lokalne “mlade” koja mu je duže vrijeme davala na kredit i zaprijetila da će početi uračunavati i kamate.
“Mlada” dotrča u Matin pansion da plati dugovanja za sobu još od prošle godine.
Mate uze pare, a Amerikanac siđe u tom momentu i reče da mu ne odgovara apartman.
Mate mu vrati njegovih 100$ i Amerikanac ode.
Svi u našem mjestu su zaključili da iako nije bilo neke velike zarade od tog Amerikanca ali barem su uspjeli vratiti dug i da nema razloga za brigu.
Cijelo vrijeme čitanja teksta, smješkam se, a na kraju prasnuh u smijeh. Odličan je! 🙂