Mladen Vojtkulak
Povući ću noćas mjesec za uho
Ne prejako,
Tek toliko da proviri
Iznad krošnji staroga vrbika
Pa da rijeku posrebri
Taman tamo gdje je skrivena
U vrbiku klupa malena
I Još ću mu reći
da zvjezdica sjajnih
skupi punu vreću
I to nek bira one
Najljepše i najsjajnije
Da ih kao dijamante
prospem pred tebe
putem kojim ćeš doći
do klupe i posrebrene rijeke
na kojoj ću te noćas ljubiti