piše: Sonja Breljak
Prije točno mjesec dana, kolega Emil Cipar izvijestio je u kolumni o jednoj (eh, da je samo jedna!) žalosnoj hrvatskoj priči.
Naime, Zvonko Čulina, dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski branitelj iz Nove Gradiške javno je progovorio i poručio kako bi prodao i vlastiti bubreg jer je na to prisiljen u nemogućnosti prehraniti obitelj. Stvarno žalosna priča.
E, sad ta priča ima i nastavak i prijeti da postane još žalosnija. Zvonko Čulina nam se javio i dostavio preslik poziva kojim se poziva u policijsku postaju na razgovor radi sumnje u činjenje kaznenog djela, trgovanja ljudskim organa. Eto!
A, ja paradoksa!
Državi u kojoj se to sve događa -ništa! Onima koji ju vode -ništa! A jadnima i slabima prinuđenima na korake očajnika -kaznena prijava!
–Zbog očaja prodajem bubreg jer nemam od čega živjeti, a ne zbog trgovanja dijelovima tijela, smatram da ovakav način prodaje bubrega nije trgovanje već je očaj zbog toge jer ne mogu skrbiti o svojoj obitelji, jer država ne skrbi o hrvatskim braniteljima a to joj je dužnost, piše Zvonko Čulina.
Baš paradoksalan nastavak “jedne žalosne hrvatske priče”.
Za one koji žele kontaktirati Zvonka Čulinu, potrebni podaci su ovdje: e mail zculina65@gmail.com, mobilni telefon: 099/ 654 97 67.
A tekući račun na koji možete pomoći: IBAN : HR2523900013290146398, SWIFT : HPBZHR2X – Hrvatska poštanska banka,
E, jadne države!!!