OPROŠTAJ

Joso Špionjak
Ubrzano kuca stari sat.
Da li na daleki put poći kani?
Ili, pak, broji teške dane,
koji su gusto posijani?

Lagano dogorijeva svijeća,
Al’ još uvijek joj plamen jak,
Ah, živote naš, velika si sreća,
U kojoj drijema prolaznosti znak.

Grlo se steže i suza oko vlaži,
Jer utihnu glas, poznat i mio,
Roditelji dragi zauvijek odoše,
A, s njima i domovine veliki dio.

Gle, dok zemlja crna tijelo skriva
I mač boli ožalošćenima prijeti,
Neumrla duša dobila je krila
I, zacijelo spremna, ka nebu leti.