tekst i foto: Alfred Matijašević
Stigla jesen sumorna i donije obilje vlage – pa sve ne zna, bil’ kišilo, bil’ samo rosilo …
Stigla jesen sumorna i donije obilje vlage – pa sve ne zna, bil’ kišilo, bil’ samo rosilo …Vrijedan pauk razapeo svoj najljepši tepih – kad, evo ti ga na; jesen ga iznenadi tihom rosuljom i ovjesi iznad i na tepih mnoštvo bisera, ne mareći zatim, što to djelo paukovo nije učinjeno za nečije kićenje – svrha mu je druga.
Preboljet će pauk i ovo, ali možda će srca ženska, nadam se, s ushićenjem promatrati ovo rasuto biserje …