Jadranka Mardešić Komac
Njiovi bili inkolani koleti
A kacelje na pec, plave.
Bičve bile na laštik,
Fjoki bili, čiste glave…
A moj kolet bija o starinskoga merla.
Kecelja crna doma sašivena.
Bičve kafene na kanetu o konca,
Na glavi mi traka o vune, pletena.
U klupi san uvik sidila sama,
Jerbo s menon niko nije tija.
Bila san nesritna i puna srama
A najskoli, ča me dida ni razumija.
Jidija se i ni mi da prigovarat:
„Znaš, njiovu veštu more izist tovar!
Najprvo, ono ča jemaš u glavi
Ne more ti niko vazest, jerbo to ni stvar.
Nemoj kmizdrit i ne mrči joči
Uvati se skule i libron se liči.
I za pameti ča ću ti reč:
Ko se tebe srami, ti se š njin ne diči.“
Poruka uredništva:
U našem virtualnom sandučiću osvanu prije nekoliko dana poruka od autorice ove pjesme. Između ostalog Jadranka nam piše:
Na preporuku gospođe Dubravke Borić šaljem Vam ove tri pjesme iz moje knjige “Silon, a na lipe”
Ja se zovem Jadranka Mardešić Komac. Osnovala sam osnovala Udrugu “Marko Uvodić Splićanin” koja je zaštitila splitski govor kao nematerijalnu baštinu pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Udruga egzistira već četiri godine i prenosimo splitsku čakavštinu na najmlađe tj. u osnovne i srednje škole, gdje se uvodi kao redovan predmet.
Veliko je to priznanje za nas, jer se već dugo trudimo doći do dobre izvorne dijalektalne poezije. Želimo na taj način doprinijeti očuvanju hrvatske jezične baštine.
Hvala Jadranka, a vi dragi čitatelji ako sami …ili ako znate nekoga tko piše poeziju na bilo kojem hrvatskom dijalektu, javite nam se!
Vaš Hrvatski glas Berlin!