Pavao Martinis, rođen je 31.10. 66. god.u Splitu. Djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Komiži. Odnedavno živi u Berlinu. Piše pjesme i kratke priče. Priprema za tisak zbirku pjesama na hrvatskom jeziku koja će svjetlo dana uskoro ugledati u Berlinu.
Moje su tišine (pssst!)
Beskrajno jake slobodama
Koje šetaju ulicama buke
-otvaraju kradom noćnim
sve mrtve bijele jauke.
Kradu krike zahuhtale vici
Koja stanuje odmah pored-
U maloj kućici bez broja.
Moje su tišine riječi slijepe
koje lijepe zubima;
krvave desne i lijeve istine
te u nabreklim očima sitnih
spajaju male i neznane;
uzdahe bez krika,
buku bez kisika
dah bez hh…
Da, psss…,
tišine (moje)male
velikih vidika spavajte,
spavajte budni,spavajte.
I kad bude vas
I kad kude vas
I kad vas ne bude!
Spavajte..,spavajte budni
Da ih jednog dana vaše oči ustreptale mrtve vide.
Budni uz miran pogled očiju slobode,
da se jednog dana stopite s njima,
kad i zadnji kutak pijanih želja ne bude imao vode.
Da se stopite jednom
Kad i zadnji ugarak njihov
-ne bude imao dima.
Da se stopite u stopama slobodnima.