tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/Onim berlinskim Hrvatima koji tek i povremeno obilaze zabave u organizaciji ovdašnjih hrvatskih društava, sasvim sigurno nije nepoznat lik na našoj fotografiji. Naime, 23-godišnji Tomislav Gelo glazbena je pratnja a ujedno i vokal Tomi benda uz koji rado zaplešu brojni posjetitelji željni domaćih melodija. E, sad, odnedavno Tomijev glas možemo slušati i na you tube gdje se “vrti” snimak njegove prve pjesme naslova “Ne pomažu godine”.
Bijaše to razlog posjetiti Tomislava Gelu i progovoriti koju o njegovom glazbenom radu i planovima.
Razgovor smo vodili u Birkbuschstrasse, općina Steglitz gdje Tomi živi s roditeljima, Jelenom i Tadijom Gelo, porijeklom Livnjacima a danas i Kaštelanima i Berlinčanima.
Bio je to ugodan razgovor i lijep susret, upoznavanje i druženje. Pokleknuli smo pred srdačnošću Tomijeve mame Jelene te kušali domaći pršut, višnjevac, kolače …poigrali se s djecom Tomijeve sestre Marijane, popili kavu, progovorili koju o dugom gastarbajterskom životu obitelji Gelo te potom, kroz razgovor obavljen u radnoj sobi našeg sugovornika, na diktafonu, zabilježili sljedeće:
– Ja sam Tomislav Gelo, iz Berlina, živim ovdje od kad sam se rodio. Moji su došli iz Livna sedamdesetih godina. Klavijature sam počeo svirati 2006. godine. Onda kasnije i harmoniku. To je bila moja želja, zanimao sam se za glazbu, posebno narodnu, već od 15-godine. Volio sam uvijek stil svatovske glazbe koju sam slušao na brojnim svadbama naše brojne rodbine u Livnu. Ja sam samouk. Jednostavno sam jednoga dana sjeo za klavijature, slušao pjesme, mučio se od note do note i eto. Mislim da se to sve isplatilo. Sviram danas sve vrste glazbe. Svirao sam i sam, pa i s drugima (Stari kamen, Zlatni ritam …). Sad češće sviram sam ali, po potrebi, skupim ekipu kad sviramo na kojoj svadbi ili zabavi. Sviram na krštenjima, rođendanima, feštama i zabavama klubova, koncertima poznatih (primjerice Olivera Dragojevića) kao predgrupa. Bilo je i nastupa van Berlina, Kassel, Bremen. Često sam i kod “Brođana”, mislim da sam pet puta u šest godina kod njih, hvala Bogu i hvala Brođanima, to je lijepa suradnja, sad ću opet svirati na njihovoj Posavskoj zabavi, 8. veljače.
Snimak prve pjesme i kako je do tog došlo?
– Sad je stigla i moja pjesma, “Ne pomažu godine”. Aranžman i glazbu je napravio Marin Seko, poznati glazbenik iz grupe “Banana” , prateće grupe od Dražena Zečića a tekstopisac je jedan mladi momak, zove se Ivan Palac i iz Gruda je. Sve je počelo još 2011. kad sam svirao na koncertu Dražena Zečića. Tad sam upoznao i Marina Zeku i ostao s njim u dobrim odnosima. U desetim mjesecu prošle godine mi je ponudio da snimim ovu pjesmu. Naravno, nisam na to navikao, sebe vidim u amaterskim glazbenim vodama, ali rekao sam: ok, snimit ćemo pa šta bude -bude! Vokal se snimao u Berlinu, u studiju Tomislava Orlovića (nekada grupa Oprez). To sam poslao u Zadar, tamo se najviše i snamalo a onda je mix otišao za Zagreb kod Igora Ivanovića. Sretan sam da sam s tako poznatim ljudima uopće imao kontakt i suradnju. Glazbena pratnja je grupa “Banana”.
Dalji planovi?
– Pjesma se sad najprije vrti na you tube, bit će na raznim radio stanicama. Planiramo i prijavu pjesme za Melodije Mostara. Ako to uspije, bit će to u četvtom mjesecu. Onda bih nastupio tamo 25. travnja. Ova pjesma neće sama osvanuti na nekom nosaču zvuka, radije bio to zaokružio s nešto više pjesama, sedam-osam, pa onda tek to na nosač zvuka. Moram spomenuti izvrsnu suradnju s Tomislavom Orlovićem a isto tako i sa Milenkom Trifkovićem, profesorom glazbe iz Berlina koji mi je pomogao s vokalom. Naravno, želim da ova pjesma lijepo prođe ali i želim i da ovako dalje amaterski radim. Neki cilj valja imati, sad sam snimio ovu pjesmu pa ćemo vidjeti dalje. najprije da se ova vrti jedno dva tri mjeseca, pa ćemo onda vidjeti.
Hoćemo li tvoju prvu pjesmu čuti na skoroj Posavskoj zabavi?
-Da, računam da ću na ovoj zabavi “Brođana” po prvi puta uživo, dakle premijerno, izvesti “Ne pomažu godine”.
Lijepo bilo slušati Tomijevo oduševljenje glazbom i novosti o prvoj snimljenoj pjesmi.
Poželjesmo uspjeh, zaslužen je, nego kako!
Bravo Tomi,u subotu se vidimo na zabavi”Veseli se Posavino”