Tekst i foto: Marija Kukić
Evo ga! Konačno je pobijedilo oblake i pokazalo svima tko je gospodar Proljeća.
Zamilovalo je uspavanu ljepoticu, šumu iznad Kutjeva.
Igra igru skrivača među još uvijek usnulim granama drveća, virka između još uvijek neodjevenih stabala, skriva se u širokim, još uvijek neprobuđenim deblima…
Zvoni zvoncem Proljeća. Svojim žutim, vatrenim zagrljajem budi usnule spavače. Uskoro će ih odjenuti u najnježnije, najmirisnije i najcvrkutavije odore Proljeća.
Ah, Sunce! Izvor života, temelj postojanja nas ljudi, prirode i svega oko nas.
U potpunosti se s slažem s prethodnim komentarima, samo tako nastavite.
Fotografila je divna!
neki ljudi uvijek zapažaju više. tako i naša marija.lijepo je vratiti se prirodi koju su neki od nas već zaboravili. samo naprijed u nova otkrivanja
Još jedan prekrasan uradak!
A Ciceron je lijepo rekao OMNIA PRAECLARA RARA! (Sve prekrasno je rijetko), a rijetki su ljudi s ovakvim talentom za pisanje. BELLE!