Jeste li ikada bili u Labinu, gradu na brijegu, prepunom kulture i predivne arhitekture? Ako jeste ili ako niste, a voljeli bi ga posjetiti, onda je ovaj zanimljivi povijesni članak baš za vas.
www.crckarije.com
60-ih godina 20. stoljeća, stari Labin bilježi vrlo tužno razdoblje.
Rudarska okna pod gradom, dovela su do slijeganja tla, a staru su jezgru lagano počela upropaštavati česta podrhtavanja tla.
Stare su se zgrade počele urušavati, sve su češće pucali zidovi stari i nekoliko stoljeća, ali tadašnja vlast, umjesto što je dala prednost starom gradu i njegovim ljepotama i bogatstvu, dala je prednost – ugljenu.
Situacija je postala preopasna te se donijela odluka kojom se zabranjivalo naseljavanje novog stanovništva u taj dio grada, a čak je napravljen i plan iseljavanja cijelokupnog stanovništva starog Labina.
Drugim riječima, u ovoj je fazi, od otprilike 250 kuća u starom gradu, iseljeno sedamdesetak, a urušilo se njih pedesetak. Sveukupno trebalo je preseliti oko 2500 ljudi.
Osim iseljavanja stanovnika počelo se raditi i na preseljenju institucija koje su tamo bile smještene – staračkog doma, zgrade Vodovoda, škole, starog hotela …
Neko je vrijeme, na ulazu u župnu crkvu, stajao natpis koji je vjernike obavještavao kako ulaze na vlastitu odgovornost. Dodatno je pogoršanje nastupilo 27. svibnja 1966. godine, kada je u jednom danu grad dodatno ugrožen nizom od tri jaka potresa.
Vrijednost spomenika starog grada zapravo je, na neki način, spasila grad. Doduše, apel za spas starog Labina, kojeg je uputila “Skuština konzervatora Jugoslavije”, nekako je korelirala s nastupajućom krizom u rudarstvu, ali je bila jak i dobrodošao impuls koji je preokrenuo slijed događaja.
Dotad se već počelo s izgradnjom novih naselja, napravljeni su planovi za novu gradnju koja je trebala biti novi dom, kako stanovništvu koje je prebjeglo iz stare jezgre, tako i onima koji su “trbuhom za kruhom” došli u Labin i našli posao u njegovim rudarskih oknima.
Jačanjem ideje o spašavanju grada, napuštena je ideja o njegovom totalnom iseljavanju. Započela je obnova niza kuća, dijelu stanovnika omogućen je povratak u njihove domove, niz praznih stanova ponuđeno je slikarima i umjetnicima što je dalo novi “štih” ovom, danas predivnom, gradu.