Katica Kiš
Mir vama! – bio je Isusov pozdrav njegovim učenicima poslije uskrsnuća. I danas u Službi božjoj, pružamo ruku jedni drugima u znaku mira. Židovi se i danas međusobno pozdravljaju s riječju „shalom“ , što po korijenu te riječi znači, želju za mirom na svim područjima života, sigurnost, zdravlje, harmoniju i sreću u životu.
Što je to zapravo mir i kako se on postiže?
Pravi mir je plod: pravednosti, istine, reda, slobode i ljubavi.
Bez pravednosti u ljudskom ponašanju i djelovanju, nema pravoga mira. Onaj tko čini nepravdu treba znati, da će pravda uvijek pobijediti, samo joj treba vremena. Pravednik se raduje istini i živi od svoje vjere i kroz svoju vjeru.
Isto tako nema pravoga mira bez istine. Onaj tko živi po istini, dolazi k svjetlu života. „Istina će vas osloboditi“, glase Isusove riječi. To znači da će čovjek govoreći istinu, i živeći po istini, rasteretiti svoju savjest. Naša narodna poslovica glasi: „U laži su kratke noge“, što znači da istina brzo dolazi na vidjelo i pobjeđuje laž.
Tamo gdje vlada nered, nasilje, kriminal, kaos – nema mira. Tamo vladaju sile zla. Oružani sukobi, ratovi, su ekstremni oblici nasilja između naroda. Uvijek je bolje stotinu puta voditi pregovore, nego li jedanput voditi oružani sukob, gdje stradaju dragocjeni ljudski životi.
Tamo gdje nema slobode, nema niti trajnog mira. Bog je čovjeku prvi dao slobodu, stoga čovjek nema pravo drugom čovjeku uskratiti slobodu. Čovjekova čežnja i želja za slobodom, uvijek ponovno skida okove robovanja, diktature i tlačenja. To nam pokazuje povijest gotovo kod svih naroda.
Ključna riječ ili sveobuhvatni pojam za mir jest djelotvorna i aktivna ljubav prema Bogu i bližnjemu. Bez prave ljubavi nema niti pravde, niti istine, niti reda, niti poštivanja ljudske slobode, a time niti pravoga mira. Putem djelotvorne ljubavi prema bližnjemu, kroz svestranu pomoć, žrtvu, darivanje i svesrdni rad na održavanju mira, ispunjavamo Božji zakon kršćanske ljubavi.
Kako postići pravi mir?
Mir s Bogom
Priupitajmo se koliko vjerujemo Bogu u svojemu životu? Vjerujemo li da nam On može spasiti život, usrećiti nas, učiniti zadovoljnim, izbaviti nas iz tjeskoba, bolesti, zla?
Radimo više na učvršćivanju naše vjere u Boga, jer čvrsta vjera stvara nove nade i uzdizanje iz propasti. Izvor naše istinske radosti jest vjera u Boga, koju trebamo aktivirati, uzeti ozbiljno, te tako duha ljubavi darovanog od Boga dalje širiti i živjeti u ljubavi. Božja vrata su uvijek otvorena i On nam uvijek ponovno pruža mogućnost da mu se vratimo i obratimo, priznavajući svoje pogrješke. Bog je svemoguć i može čak i naše zlo pretvoriti za naše dobro. Dobro za nas i naš život. Ono što mi u svijetu doživljavamo kao prokletstvo, Bog u svojoj moći može to pretvoriti u blagoslov za nas.Uz pomoć božanskog duha koji je izliven u naša srca, možemo s radošću prebroditi sve životne nedaće i postati tako radosna i sretna djeca božja.
Mir sa samim sobom
Svi smo mi slabi i nesavršeni ljudi, skloni propustima i grijesima. Naša savjest nam pak točno određuje što je dobro, a što je zlo. Ako u molitvi i Sakramentu pomirenja, iskreno priznamo Bogu svoje propuste i grijehe, budimo sigurni da će nam ih On oprostiti i neće se više spominjati tih grijeha. Ako nam ih Bog oprašta, trebali bi i mi sami sebi oprostiti neke grijehe i propuste, koje smo učinili u prošlosti i koji nam leže na savjesti. Nemojmo se opterećivati s prošlošću, jer ona se ionako ne može promijeniti, već pokušajmo bolje i drugačije živjeti u sadašnjosti. Budimo sigurni da nas Bog ljubi, te učvrstimo našu vjeru u njega i njegovu svemoć. Tako ćemo dobiti nove životne snage za ovozemaljsko vremensko proputovanje. Samo s Bogom i u Bogu naći ćemo zasigurno mir svojoj duši.
Mir s bližnjima
Najvažnije čovjekovo vrijeme jest ovaj trenutak života, a najvažniji čovjek upravo onaj kojega sada susrećemo. Upravo tom čovjeku trebali bi ukazati svoju pažnju, pokloniti mu svoje vrijeme, svoju ljubav. Ako se naš bližnji ogriješi o nas, trebali bi mu oprostiti (70 x 7), kako savjetuje Isus, tj. nebrojeno puta. Svojim neprijateljima isto trebali bi oprostiti i nastojati ih s ljubavlju učiniti svojim prijateljima, te ih tako usrećiti. Mi sami ćemo tako postati sretnijima, jer blaženije je ljubiti nego mrziti. Početak svakog ozdravljanja i tjelesnog i duhovnog, jest moći i znati oprostiti.
Pođimo za našim spasiteljem i učiteljem Isusom Kristom, našem knezu mira, kamo nas zove i vuče njegova ljubav, kako bi naše srce zaista spoznalo Boga, koji je pravi izvor ljubavi i istinskog mira. Prepustimo se njegovom vodstvu i milosti, te tako s našim bližnjima, u pravom miru, oćutili onu životnu snagu, životnu radost i sreću, koja proizilazi iz čvrstog odnosa s Bogom.