tekst i foto: Marija Kukić
Poslušajte te prekrasne zvuke jeseni! Pogledajte te njene divotne boje!
S koliko je maštovitosti, originalnosti i kreativnosti listopad, dok je šetao mojim gradićem, obojio svaki list!
O, kako se lišće šareni !
Njišući se na oslikanom drveću, šumori pjesmom jeseni.
Plešući u ritmu jesenskog povjetarca, tiho šumi na uspavanim granama.
Vrteći se u razigranom letu, šušti lepršajući prema tlu.
Nošen u naručju vjetra, šulja se u nečujnom hodu.
Ležeći osušen na uveloj travi, šapuće prije dubokog sna svoj pozdrav listopadu.
Mirujući na prohladnom tlu, šuti i šulja se odlazeći na dugi počinak.
Dodirujući tvrdu hrapavu koru izrezanih drva, škripi žuljajući se na njenu neudobnom ležaju.
Preostala dva listića škakljaju se, štucaju, šale i šepure nadajući se da će trajno ostati na grani.
Svoju nadu šire svuda oko sebe.
Isplati li se nadati? Ovo je još jedno od pitanja na koje je vrlo teško naći odgovor
Slažem se s Anom. Ovo bi trebalo biti u udžbenicima. Prekrasna slika jeseni koja potiče na maštanje, a fotografije na slikanje.
Prekrasna igra glagola. Izvrstan tekst koji bi trebao biti u dječjim udžbenicima.
Ponosna sam na tebe.
U ovoj divnoj “štoriji” o nadolazećoj jeseni
dodao bih još samo jednu riječ ŠUŠANJ !