tekst i foto: Marija Pukec Žigić
Popovača/ U petak, 17 . listopada , u 18 sati, svečano je otvorena izložba PULS-a „Moslavački štrk“, pod nazivom „Let dolinom duše“.
Izložba je organizirana u suradnji s NPB „Dr. I.Barbot „ Popovača, povodom obilježavanja 80 godina rada ustanove.
U svečano otvorenje izložbe posjetitelje je uvela ravnateljica Marina Kovač, zahvalivši se svim prisutnima na dolasku, te ih upoznala s mnogobrojnim djelatnostima bolnice.
Izložbu je otvorila Sabina Ferderber, potpredsjednica Županijske skupštine, pohvalivši pri tom uspješnu suradnju vodstva bolnice i popovačkih umjetnika.
PULS „Moslavački štrk“ izložbom „Let dolinom duše“ iskazuje zahvalnost svim ljudima velikog srca, koji su proteklih 80 godina rada NPB „I. Barbot“, pomagali potrebitima i oplemenjivali živote mještana Popovače.
Nit vodilja ove izložbe je sjećanje na lik dr. Ivana Barbota, velikog čovjeka i vizionara, koji je svojim radom i životom zadužio nas danas i mnoge generacije budućnosti –istaknula je predsjednica Udruge, Marija Pukec Žigić .
Uzvanici su imali priliku uživati u 40-tak likovnih ostvarenja, članova Popovačke udruge likovnih stvaralaca „Moslavački štrk“: Ivice BILANDŽIĆ, Nedjeljke ROŽIĆ, Mirjane MILAS, Nevenke VLAŠIĆ, Marije MILOŠEVIĆ, Josipe ĐUDARIĆ, Ante KUTLEŠA, Katice TRUMBETAŠ, Božidara DELAČ, Ljilljane SMONTARA, Valerije JELČIĆ, Marijana SEKOVANIĆ, Draženke BANFIĆ, Marije TOKIĆ, Dobre VEIN, Senke PETEK, Vladimira ZOPF, Marijane MARUŠIĆ, Marije MATIJAŠEVIĆ, Kate JERKOVIĆ I Marije PUKEC ŽIGIĆ.
Izložbu je zvucima gitare oplemenio mladi popovački umjetnik Goran Žigić.
U znak sjećanja na ovaj kulturni događaj PULS „Moslavački štrk“, ravnateljici Marini Kovač poklonio je rad svoje slikarice Valerije Jelčić.
Izložba je otvorena do 7. studenog 2014.u prostoru restorana NPB „I. Barbot“ Popovača.
Gdje izvire slika….
toplija od sunca, meka kao snovi, tišinom oko nas obavijeni…
Duboko u nama svjetlost nas obasjava dok lutamo
svijetom zbilje i stvaramo na krilima mašte.
U čistim srcima duša nam miriše, sazdana od snova, zaborava,
radosti i osmjeha. Tako zanosna i prozračna u svim
duginim bojama, kistom nas vodi zvjezdanom zagrljaju visina.
Ponekad, slikajući u moru naših bespuća, u mislima slika
raste, a u duši blagost počiva na drage nam uspomene.
U bojama, srce skrivamo što čežnjom treperi od tuđih pogleda.
U slikama našim duša stanuje,
satkana od svijetlosti i sjene, od svih godišnjih doba,
pa s vjetrima sjećanja pleše morem života.
Slike su naša radost nesputana, naše neispjevane pjesme…
Slika je jeka naše duše.